Mehaničarima, električarima i limarima značajno je porasla vrijednost na tržištu rada, posla ima kao u priči, za deficitarna zanimanja daju se i godišnje stipendije od 9000 kn... Svejedno, interes za ove škole nije porastao, a pola učenika upisuje se tu samo zato što zbog loših ocjena nisu prošli nigdje drugdje, piše Jutarnji list.
Od 25.805 trenutačno slobodnih radnih mjesta na portalu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, 143 su otvorena za automehaničare, 27 za autolimare, 37 za autoelektričare, 13 za automehatroničare, 41 za autolakirere... A tu je i brdo drugih poslova koji također zahtijevaju gore navedena zvanja. Primjerice, onih u trgovini automobilskim dijelovima. I pritom uopće nisu loše plaćena.
Tvrtka iz Varaždinskih Toplica, primjerice, traži autolakirera i nudi sasvim solidnu plaću od 6500 kuna. Svejedno, potraga za zaposlenikom im baš i ne ide. Barem se to može iščitati iz napisanog, obzirom da usprkos primamljivoj plaći navode i da radno iskustvo nije neophodno, odnosno da je jedini uvjet za zapošljavanje završena srednja škola. Koliko su, zapravo, očajni i spremni spuštati kriterije pokazuje što na kraju oglasa govore da će prihvatiti i kandidata koji nema završenu srednju školu za autolakirera, ali onda ipak traže neko radno iskustvo...
U trenutku kad su mnogi majstori napustili zemlju i znanje krenuli naplaćivati po Njemačkoj i Irskoj, kvalitetan mehaničari, električari i limari vrijede zlata. No, to nije nimalo povećalo zanimanje za ta zanimanja, već se na strukovne škole i na te trogodišnje programe gleda kao na nužno zlo. Dok se u gimnaziju teško upisati s manje od sedamdesetak bodova, u automehaničare se u 2017., primjerice, moglo i s mizernih 22,7 bodova, pokazuje ljestvica u Nacionalnom informacijskom sustavu za prijavu i upis u srednje škole. I tu se dolazi do paradoksa – dok učenik iz gimnazije u pravilu završava na nekom fakultetu s čijom je diplomom često osuđen na mizerno plaćene poslove ili vječiti boravak na burzi, za dobrim majstorima se servisi jednostavno trgaju. Samim time, njihova je vrijednost na tržištu rada kudikamo veća, tim više jer se svojim poslom jednako uspješno mogu baviti kod nas, kao i bilo gdje drugdje u svijetu.
Zanimljivo, veći interes za upis nisu potakla niti dva ozbiljna programa stipendija namijenjenih deficitarnim zanimanjima, u što spadaju automehatroničar i autolimar. Iako je riječ o 9000 kuna godišnje, koje učenici ovih smjerova dobivaju povrh “nagrade” za rad na praksi.
vzaktualno.hr/jutarnjilist
