U varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu u srijedu i subotu bit će dvije premijere.
Na Sceni Zvonimira Rogoza u srijedu u 20 sati bit će hrvatska praizvedba djela Stanislawa Ignacyja Witkiewicza „Luđak i opatica“, a u subotu u 19.30 sati na Velikoj sceni Sofoklovog „Filokteta“. Obje predstave u suglasju su s današnjim vremenom, rečeno je na konferenciji za novinare u varaždinskom kazalištu.
Redatelj „Luđaka i opatice“ je Jasmin Novljaković, kojemu je to prva suradnja s varaždinskim kazalištem. U predstavi igraju Marinko Prga, Elizabeta Brodić, Ivana Zanjko, Zdenko Brlek, Filip Eldan, Nikša Eldan, Jakov Jozić, Darko Plovanić
– Witkiewicz je možda jedan od najznačajnijih novootkrivenih pisaca. Dosta dugo nakon smrti je svijet saznao za njega. On je drame, pa i „Luđaka i opaticu“ koju radimo, pisao 20-ih godina prošlog stoljeća. U Poljskoj je izuzetno bitna osobnost jer je bio ne samo dramski pisac, bio je i filozof i fotograf, poznat slikar, utjecao je na puno polja poljske umjetnosti. A taj utjecaj se osjeća i do danas. Jedan od najvećih kazališnih redatelja 20. stoljeća Tadeusz Kantor je zapravo cijeli svoj teatar smrti bazirao na Witkiewiczu tako da je zapravo i preko tih kazališnih predstava postao vrlo poznat u svijetu. Meni je izuzetno drago da se varaždinsko kazalište odlučilo postaviti „Luđaka i opaticu“ jer je to jedno od njegovih najznačajnijih djela. To su uvijek autorska djela, na neki način uvijek je nekakav dio njega taj glavni junak. U ovom pjesnik, umjetnik je zbog raznih turbulencija u životu, droge i sve ostalog, završio u ludnici. On je zapravo metafora osnovne filozofske teze Witkiewicza koji kaže da svijet teži k masovnosti i da će individualci nestati. Smatra da će umjetnici kao i rijetki primjerci životinja biti zatvoreni u određenim institucijama gdje će biti podvrgnuti raznim ispitivanjima pošto individualnost, sloboda, kreativnost u suvremenom društvu, kako ga on vidi, a mislim da smo se dosta nažalost tome približili, neće više imati prava postojanja. Postoji samo masovna kultura gdje svaki individualizam je opasan jer otvara mogućnost za slobodu, za drugačije mišljenje – rekao je redatelj Novljaković.
– Ovo je moja prva uloga u Varaždinu i druga profesionalna uloga, diplomirala sam prije mjesec dana. Bilo je jako zanimljivo raditi, jako psihički naporno, ali prekrasno. Zato što je Witkiewicz napravio djelo koje je turbulentno i naporno za raditi. Tiče se svih nas, pogotovo umjetnika koji pokušavamo nešto reći na sve moguće načine, a nije nam dopušteno. Aktualno je nama osobno, ali i generalno je aktualno – dodala je Elzabeta Brodić koja tumači ulogu sestre Anne, dok je u ulozi Mieczyslawa Walpurga Marinko Prga.
„Filokteta“ režira Ozren Prohić, koji potpisuje i adaptaciju s Ivanom Penovićem. Igraju Stojan Matavulj (Filoktet), Ljubomir Kerekeš (Odisej), Karlo Mrkša (Neoptolem), Sunčana Zelenika Konjević (zborovođa), Filip Eldan, Nikša Eldan, Hana Kunić, Tena Torjanac, Jakov Jozić i Ognjen Milovanović (zbor).
– Uvijek se nekako vraćamo antici jer neki tekstovi iz antike, s obzirom na vrijeme u kojem živimo, nas prizivaju. Priziva nas ta tema, taj strah i titranje između naoko čvrstog morala s jedne strane i s druge strane jedne vrste političkog pragmatizma i populizma. Neoptolem, mladi Ahilejev sin, mladi čovjek, nalazi se između Filokteta i Odiseja, između jeden vrste moralne vertikale i odluke da se kaže ne i jedne vrste političkog pragmatizma i populističkog načina razmišljanja. To je upravo ono u čemu danas živimo – rekao je Prohić.
– Čovjek se svakodnevno propituje da li moral pretpostaviti populizmu ili posrnuti pred populizmom. Što se dogodi ako svoja uvjerenja pogaziš. Dobro u svemu tome, Sofoklo je tako napisao, da Filoktet jednostavno ne može odlučiti. Obje opcije su mu dovoljno dobre i zbog toga se i komad razrješava da se spusti bog i kaže što moraju napraviti – dodao je Matavulj.
n.k. / www.vzaktualno.hr
