Od jučer na kioscima možete pronaći knjigu Zlatka Dalića “Rusija naših snova“ i u njoj na intrigantan način ispričan put hrvatske reprezentacije do srebra na Svjetskom prvenstvu. Od imenovanja izbornikom, finiša kvalifikacija, priprema do finala. Izdavač knjige su Sportske novosti a mi prenosimo dio intervjua koji je Dalić dao SN-u:
Zašto ste se odlučili za knjigu?
- Kad mi je Mario Zorko, glavni urednik SN-a, predložio da je napravimo, moja prva reakcija nije bila pozitivna. Rekao sam da mi to sad ne treba, što će mi još i ta dodatna medijska pozornost. Međutim, kasnije sam zaključio da je dobro ostaviti nešto od Rusije zabilježeno i na takav način, ipak je to nezaboravno ljeto. Pristao sam da ukratko prikažemo što se događalo, jer jednostavno to je pothvat koji se mora ovjekovječiti i kroz knjigu. Već vidim da se polako Svjetsko prvenstvo zaboravlja, ali kod ljudi, u širokoj masi neće nikad, tako ni kod mene... Knjiga će pomoći da Rusija za nas živi vječno - kazao je Dalić.
Kakav odjek očekujete kod stručne i široke publike?
- Neke stvari smo malo šire objasnili, ali nismo išli u tančine. Ipak nešto mora ostati za našu intimu, pojedine činjenice iz svlačionice moraju ostati među nama. Nadam se da će ljudi knjigu prihvatiti, ali prije svega to je lijepa uspomena, slikovnica Rusije i onoga što je bilo tijekom ljeta. Dosta je odličnih fotografija i vjerujem da će naći mjesto kod čitatelja u Hrvatskoj.
Treneri s autobiografijom obično izađu na kraju karijere, vi ste se opredijelili da to bude hommage svjetskom srebru, ne kompletna autobiografija.
- Nije bila namjera da se napravi autobiografija, nije to priča o mojem životu, nadam se da će biti još dobrih stvari, pa ću potom možda jednom objaviti i takvo djelo. Ovom prilikom fokus je samo na Rusiji. To je najvažniji događaj u hrvatskoj povijesti i na takav način smo ga obilježili.
Bitno mi je naglasiti da nikome nije bilo na pameti da će nešto zaraditi od toga, ja svoj prihod, koji god ću dobiti kao autor, dajem u humanitarnu Zakladu Vatreno srce
Koja bi to ponuda morala biti da biste sad napustili hrvatsku reprezentaciju?
- Ovih dana došla je još jedna ponuda, friška, aktualna i bogatija nego ona iz Kine o kojoj se pisalo (tada se radilo o osam milijuna eura godišnje, na tri sezone, nap. a.). Stalno me netko zove i ponekad se zapitam imam li pravo biti takav prema svojoj obitelji, da odbijam sve te ugovore koje mi nude, jer nogomet je prolazan, danas jesi, sutra nisi. Tko zna hoće li ubuduće biti takvih prilika. Kazao sam sâm sebi: “Bit će još boljih.” I nadam se da hoće, ali nekad se baš zapitam imam li pravo biti neodgovoran prema sebi i obitelji pa sve to odbaciti. Kad dođe šansa, treba je iskoristiti. Zasad je to tako kod mene, dokle će biti ne znam. Pratim svoj osjećaj, ugovor mi ništa ne znači. Ugovor imam, ali uopće me ne zanima, niti me veže. Ovog časa veže me samo moj feeling, čim osjetim da to više nije to, pokupit ću se. Nisam taj koji će izbornik biti stotinu godinu, koji brani svoj resor. Razmišljam imam li pravo sve to odbijati, zanemariti. Sad je takva situacije, ali vidjet ćemo...
Cijeli intrevju sa Zlatkom Dalićem možete pročitati ovdje
vzaktualno.hr/sportskenovosti
