Iz vlastitog iskustva znamo da se naša svakodnevica odvija u ritmičkom izmjenjivanju budnosti i spavanja. Novorođenče spava gotovo cijeli dan s kratkim periodima buđenja, a odrastanjem se smanjuje potreba za snom. O fenomenu sna, njegovim blagodatima, ali i poremećajima razgovarali smo s varaždinskim neuropsihijatrom Borisom Jerbićem koji radi u Poliklinici NANNA.
Doktor Jerbić kaže kako odrasla osoba spava u prosjeku 7-8 sati što znači da trećinu našeg života prevedemo spavajući, ali objašnjava kako to nije izgubljeno vrijeme jer se za vrijeme sna organizam i psiha opuštaju i oporavljaju.
- U snu se povlačimo u sebe, prekidamo vezu između svijesti i vanjskoga svijeta, izoliramo se od svoje okoline, ali ne potpuno. San nije stanje nesvijesti- kome, jer je testiranje realnosti uvijek prisutno, pa tako neki vanjski podražaj npr. jaki zvuk prekida san. Ispitivanja su pokazala da je potrošnja kisika i šećera u mozgu jednaka dok spavamo i dok smo budni. Mozak dakle ne spava, on samo radi na drugačiji način – pojašnjava doktor Jerbić.
Organizacija sna u nadležnosti je posebnog centra u mozgu koji tijekom spavanja koči aktivnost pojedinih dijelova mozga zaduženih npr. za pokretanje mišića. Tijekom spavanja izmjenjuju se lagani i duboki stadiji sna te povremene REM faze kada sanjamo, kaže Jerbić koji nadodaje kako je znanstvenim istraživanjima utvrđeno da u snu mozak poduzima pospremanje, odnosno čisti se od štetnih spojeva koji nastaju tijekom fizioloških procesa u stanicama mozga, kao otpadni materijal-biološko smeće koje onemogućava mozgu da normalno radi svoj posao i da osoba u potpunosti može pravilno razmišljati, koncentrirati se i slično.
Buka, nezamračena i neuredna prostorija, previsoka ili preniska temperatura, neugodan krevet, loši zrak, kasno gledanje TV, neke bolesti osobito one praćene jačim bolovima, zatim psihičke i emocionalne napetosti, remete ulazak u san, trajanje i kvalitetu spavanja. Jedan od ozbiljnih poremećaja spavanja je apnea u snu, karakterizirana epizodama prestanka disanja, naglim buđenjem i hrkanjem. Najčešći uzrok je opuštanje mišića ždrijela, što dovodi do potpunog ili djelomičnog zatvaranja dišnog puta čime je onemogućen dovod zraka u pluća s posljedičnim padom koncentracije kisika u krvi, objašnjava doktor.
Prestanak disanja može trajati 10, 20 pa i 30 sekundi, na što mozak reagira alarmnim buđenjem, tako aktivira opuštene mišiće, dišni put se otvara i osoba počne hvatati zrak. Zbog kratkotrajnih epizoda gušenja, kojih je puno tijekom noći, spavač ne uspijeva doseći stadije dubokog sna te se ujutro budi umoran i neispavan, što umanjuje psihofizičke sposobnosti. Statistike pokazuju da su primjerice vozači s ovim poremećajem odgovorni za oko 30% prometnih nesreća sa smrtnim ishodom. To je razlog, da je od 01. 01. 2016. g. na snazi direktiva EU, da se kod pregleda profesionalnih vozača, radi ocjene njihove zdravstvene sposobnosti, mora postaviti i pitanje o apnei.
Poliklinika NANNA
Vatroslava Lisinskog 4
42000 Varaždin
tel: 042/200-081
Radno vrijeme: pon., čet od 8 do 15 sati
uto., sri. od 13 do 20 sati, petak od 8 do 12 sati i od 15 do 19 sati
M.Horvat/www.vzaktualno.hr
