Nakon 3 godine i 8 mjeseci dugog putovanja, avanturist i putopisac Tomica Kristić vratio se u rodni Vidovec. Tamo mu je općinski načelnik Bruno Hranić zajedno s Povjerenstvom za razvoj ruralnog turizma Općine Vidovec i udrugama koje djeluju na području općine organizirao svečani doček na kojem se okupila njegova obitelj, prijatelji i ostali mještani.
Na put prema Novom Zelandu, Tomica je krenuo 13. listopada 2015. Tijekom trogodišnjeg putovanja kroz 3 kontinenta i 24 države “prestopirao“ je oko 40.000 km. Zadnjih 1.500 km propješačio je preko Novog Zelanda. Svoje je putovanje zabilježio brojnim fotografijama i prepričavanjem dogodovština na svom blogu „Journey to Middle -earth“.
U finalnom dijelu svog putovanja Tomica je tražio sponzore i donatore koji bi mu pomogli da dođe do cilja, a Općina Vidovec odazvala se njegovoj zamolbi i pomogla mu sukladno proračunskim mogućnostima.
Na svojem Facebook profilu Tomica je izrazio oduševljenje dočekom koji su mu njegovi sumještani pripremili.
-Ono što se sve izdogađalo u nedjelju na dočeku nisam mogao niti sanjati. Nakon višegodišnjeg susreta s roditeljima u Varaždinu gdje su emocije utišale svaku ljudsku misao i neizgovorenu riječ, otišli smo u Vidovec, na svečani doček kojeg mi je priredila Općina Vidovec povodom ponovnog dolaska u svoj kraj. Pa krenimo nekim redom. Prvo je po nas doma, po Lucy i mene, došao crni oldtajmer, Mercedes iz 1957 godine, i odveo nas na sam doček koji se održavao kilometar-dva dalje na ribnjaku. Čuo sam da je po nas zapravo trebala doći kočija s konjem, ali konj nije mogao, bio je u nekim svojim problemima, u onim trudničkim. I bolje da nije došao, bilo bi to možda previše.
Na samom ulazu u ribnjak pričekao nas je veliki natpis "Dobro došli! Lucy & Tomica" ispred kojeg je stajao cijeli folklor u tradicionalnim narodnim nošnjama. Izašli smo iz auta a oko nas se skupila grupa ljudi i krenulo je s naslikavanjem. Lucy je bila obučena u tradicionalnu vijetnamsku haljinu, i na glavi je imala onaj svoj vijetnamski šešir, tako da je to ljude još više zaintrigirao. Fotografiralo se na sve strane. Par koraka dalje, otraga na terasi, sakriveni iza restorana, sjedilo je preko dvjesto ljudi, te čekalo samo jedno - nas ! Načuli smo već prije da se nešto sprema, da mi je Općina spremila nešto, znate kako je na selu, nitko ništa ne zna a zapravo svi sve znaju, ali ovo iznenađenje i takav broj ljudi uopće nismo očekivali. Nimalo.
Strepnju i tišinu prekinuo je Bruno Hranić, načelnik Općine Vidovec, sa svojim uvodnim govorom, te nakon njega uslijedio je moj, desetominutan govor, u kojem sam opisao dan kada sam i krenuo, te o samom putovanju, i o impresijama o danu kada sam se i vratio doma - o današnjem danu. Pogled mi je gledao u lica koja nisam vidio godinama, jedno po jedno odvajalo se iz mase ljudi, ali nije bilo vremena da nam se pogledi spoje, već sam morao završiti govor. Ubrzo su zasvirali i tamburaši, pa krenuo i ples i fešta je službeno počela. Ljudi su se izmjenjivali, pjesme isto tako, ritam je pratio one najhrabrije, a veselje je postepeno raslo. Pozitiva se osjećala na veliko.
Hvala vam svima, dragi ljudi, da ste nas ovako velikodušno pričekali. Na Put sam krenuo sam, a doma sam se vratio sa svima vama.
Još jedno veliko HVALA !! - poručio je Tomica.
www.vzaktualno.hr
