Hrvatska je već duže vrijeme izložena negativnim učincima klimatskih promjena koje, među ostalim, rezultiraju značajnim ekonomskim gubicima, upozoravaju hrvatski klimatolozi, prenosi Index.
Situacija će se u budućnosti nastaviti pogoršavati – značajno će rasti temperature, razine mora, jačat će vremenski ekstremi, učestalost i intenzitet toplinskih valova, brojnost i trajanje sušnih razdoblja, požara, poplava itd.
Ove godine najveće ljetne vrućine zaobišle su Hrvatsku, no podaci pokazuju da su lipanj i srpanj na globalnoj razini bili najtopliji od kada postoje mjerenja. U Francuskoj je zabilježen nacionalni povijesni rekord od 46°C. Najmanje 13 ljudi umrlo je izravno, a još mnogo više neizravno od posljedica lipanjskog toplinskog vala u Europi.
Klimatske promjene već uzrokuju goleme štete i migracije
Prema međunarodnim rezultatima klimatskog modeliranja (IPCC, EEA) Sredozemni bazen označen je kao ”vruća” klimatska točka s posebno izraženim učincima klimatskih promjena. Hrvatska, koja najvećim svojim dijelom spada u tu regiju, sigurno će osjetiti njihove posljedice, a njezina ranjivost ocjenjuje se kao velika. Hrvatska pritom spada u sam vrh zemalja po štetama uzrokovanim klimatskim promjenama po glavi stanovnika.
O raznim štetama koje bi u budućnosti mogle zadesiti Hrvatsku bit će više riječi u jednom od narednih tekstova, no nije naodmet podsjetiti da neke zemlje već danas osjećaju dramatične posljedice zatopljenja.
Primjerice, Indijski Chennai, grad s devet milijuna stanovnika trpi sušu već dvije godine. Zbog toga bi do kraja ove godine mogao postati nemoguć za život.
Zbog smanjenih količina vode u najvećim rijekama Bangladeša, more je počelo prodirati vrlo duboko u njegove nizinske delte tako da su velika područja postala neiskoristiva za poljoprivredu. To je uzrokovalo jednu od najvećih klimatskih emigracija kakve će u narednim desetljećima sve brže jačati. Svaki dan u glavni grad Dhaku iz ruralnih krajeva stižu na tisuće ljudi, a godišnje ih iz zemlje iseljava oko pola milijuna. Oni nisu svi klimatski izbjeglice, no dobar dio jest. Neki se pokušavaju prilagoditi prelaskom s poljoprivrede na uzgoj rakova, no to ne polazi za rukom svima. Do 2050. očekuje se da će broj klimatskih izbjeglica u Bangladešu narasti na oko 13 milijuna, a u svijetu na oko 200 milijuna.
Nešto slično moglo bi se, ali u mnogo manjim razmjerima, dogoditi nizinskim priobalnim područjima Hrvatske, primjerice Neretvanskoj dolini.
Državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike Mario Šiljeg u rujnu prošle godine rekao je da su klimatske promjene kojima je izloženo Sredozemlje već izazvale salinizaciju doline Neretve te da problemu doprinosi i izgradnja hidroenergetskih objekata u susjednoj Bosni i Hercegovini.
Snažno zatopljenje na Balkanu i u Hrvatskoj
Prema nedavno objavljenom istraživanju i interaktivnoj karti međunarodnog istraživačkog instituta Crowther lab, u narednih nekoliko desetljeća gotovo 80% gradova svijeta proći će kroz dramatične i potencijalno katastrofalne promjene. Pritom će područje Balkana i Mediterana doživjeti jedno od najvećih povećanja temperatura pa će one najviše u Zagrebu tijekom ljetnih mjeseci biti čak za 7,3ºC više od današnjih najviših (slika gore). Pojednostavljeno govoreći, klima u Zagrebu bit će suptropska, slična onoj kakvu danas ima Louisville, odnosno Dallas u Teksasu.
No, kako je riječ o relativno gruboj, pojednostavljenoj projekciji, u suradnji s klimatologom dr. sc. Ivanom Güttlerom iz Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) pokušali smo u više detalja doznati koje ključne promjene stručnjaci i modeli za Hrvatsku predviđaju u narednih nekoliko desetljeća.
Optimistični i pesimistični scenariji
Prije svega, važno je naglasiti da su projekcije različite kada se simulacije rade prema različitim scenarijima emisija stakleničkih plinova. Drugim riječima, što će emisije CO2 i drugih stakleničkih plinova, poput metana, biti veće to će i efekti klimatskih promjena biti izraženiji. U tom smislu klimatolozi rade različite izračune modelima za različite scenarije budućih ljudskih emisija. Danas se oni uglavnom označavaju kraticama RCP2.6, RCP4.5, RCP6 i RCP8.5.
RCP2.6 pretpostavlja da globalne godišnje emisije stakleničkih plinova dosežu vrhunac između 2010. i 2020., a potom se značajno smanjuju. RCP4.5 pretpostavlja da će vrhunac doseći oko 2040., a zatim se smanjivati. U RCP6 vrhunac je oko 2080. godine, dok se u RCP8.5 emisije kontinuirano povećavaju tijekom cijelog 21. stoljeća (grafikon dolje).
Za ovaj tekst izradili smo infografiku (dolje) koja prikazuje što klimatski modeli predviđaju za Hrvatsku u slučaju umjerenog scenarija RCP4.5. Prikazane procjene dobivene su unutar projekta koji je rezultirao Nacrtom Strategije prilagodbe klimatskim promjenama u RH za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu.
Prema mišljenju stručnjaka, scenarij RCP4.5 je najvjerojatniji, iako ni drugi nisu nemogući. RCP2.6 se uglavnom smatra preoptimističnim, dok je RCP8.5 previše pesimističan i malo vjerojatan jer će se zalihe više fosilnih goriva, uključujući i naftu i plin, prije kraja stoljeća drastično smanjiti, odnosno postat će mnogo nedostupnije i skuplje.
Crne prognoze najcrnjeg scenarija
Ipak, kako bismo dobili neku ideju kako bi klimatski čimbenici mogli izgledati u najcrnjem scenariju RCP8.5, ovdje ćemo navesti nekoliko ključnih i usporediti ih s najizglednijim iz RCP4.5, koji i sami zabrinjavaju.
Primjerice, za razdoblje 2041.-2070. godine i umjereni scenarij RCP4.5 očekuje se porast srednje temperature od 1,9 do 2°C. No, u najgorem scenariju RCP 8.5 ono bi se moglo kretati od 2,4°C na krajnjem jugu do 2,6°C u većem dijelu Hrvatske. Slična povećanja vrijede i za minimalne i za maksimalne srednjake. Koliko je to puno, postaje jasnije ako znamo da su prosječne temperature od 1880. do danas narasle za 0,8°C. Dakle, u najcrnjem scenariju očekuje nas više nego trostruko veće povećanje od dosadašnjeg.
Güttler kaže da bi među prognozama u najcrnjem scenariju svakako izdvojio porast temperature zraka i temperature mora u svim sezonama i na godišnjoj skali.
„Ove promjene vidljive su i izražene u mjerenjima kroz 20. stoljeće te postaju još izraženije kako prolazimo kroz prva desetljeća 21. stoljeća“, kaže naš klimatolog.
Podaci pokazuju da se broj vrućih dana u godini od sredine 20. stoljeća do danas značajno povećao. New York Times prošle je godine objavio kalkulator kojim je moguće za svaki veći grad izračunati kako će njihov broj rasti prema kraju stoljeća u odnosu na godinu u kojoj se čitatelj rodio (slika dolje za Zagreb od 60-ih do danas).
Promjene u količinama oborine u narednih 30 godina trebale bi na većem području Hrvatske biti izražene u sličnoj mjeri kao one temperatura. Klimatske promjene donijet će nam i jake ljetne suše koje će uzrokovati probleme u poljoprivredi, ali i šumske požare.
„Na godišnjoj razini možemo očekivati manje smanjenje ukupne oborine. No one će se povećati zimi, a bitno smanjiti u ljetnim mjesecima. Kako se projekcije nastavljaju kroz 21. stoljeće, u zadnjem razdoblju, od 2071. do 2100., razlike između simulacija s oba scenarija postaju očite u svim klimatskim varijablama“, dodaje.
Promjene u brzini vjetra ne bi trebale biti tako ekstremne kao porast temperature, oborinski deficit i porast razina mora koji bi čak i u umjerenom scenariju do kraja stoljeća mogao premašiti 60 cm. Tako povišene razine, u kombinaciji s vjetrovima, oborinama i niskim tlakom zraka, uzrokovat će znatno učestalija plavljenja nekih naših nižih gradova na obali, poput Nina i Trogira.
Negativan utjecaj na funkcioniranje društva
Stručnjaci već godinama upozoravaju da će klimatske promjene najteže pogoditi siromašne zemlje koje su najmanje odgovorne za njih, a najteže će im se prilagoditi. Neki su to već nazvali klimatskim apartheidom.
Güttler smatra da će se problemi u klimatskom sustavu definitivno sve više osjećati u funkcioniranju društva. Zatopljenje će sasvim sigurno imati negativne utjecaje na važne grane hrvatske privrede - na turizam, poljoprivredu, ribarstvo i energetiku.
"U tome Hrvatska nije izolirani slučaj: dijelit ćemo slične probleme s ostatkom Sredozemlja i okolnih zemalja", ističe DHMZ-ov klimatolog.
"Danas smo u situaciji kada je prepoznavanje utjecaja stakleničkih plinova na temperaturu Zemlje opće prihvaćena činjenica. Broj poricatelja bitno je manji u usporedbi s prije 10-ak godina. Ono što je postala sve šira fronta sukoba jest na koji način adresirati probleme. Različite industrije guraju svoja rješenja, različite političke opcije pokušavaju ponuditi rješenja koja održavaju njihovu agendu. S pozitivne strane, vidljiv je npr. napredak u razvoju i instalaciji obnovljivih izvora energije. S negativne strane, brzina promjena je prespora, staklenički plinovi se i dalje akumuliraju u atmosferi, a konačne posljedice ovog niza procesa najizraženije utječu na zajednice, gradove i države koje imaju najmanje kapacitete za prilagodbu", kaže Güttler.
Trgnut ćemo se kada se toplinski valovi zaredaju
Upozorava da u Hrvatskoj moramo puno brže pojačavati i optimizirati sustave za obranu od požara i poplava te osigurati da se naši sustavi za proizvodnju hrane i energije te javno zdravstvo mogu nositi s novim klimatskim uvjetima.
"Za razliku od zapadne Europe koja je ovo ljeto prošla kroz dva ogromna toplinska vala, naš dio kontinenta osjetio ih je u punoj manjoj mjeri. Moja procjena je da ćemo se mi trgnuti iz trenutnog sporog rješavanja klimatskih promjena tek kada nam se ekstremni vremenski uvjeti, kao što su izraženi toplinski valovi, budu događali svaku godinu ili dvije na širem području Europe. Na razini izjava i dugoročnih planova, Europa bi mogla postati prvi CO2-neutralan kontinent u sljedećih 30 godina. Ako taj plan doživi svoju operacionalizaciju, imat ćemo osnove za nešto optimizma oko rješavanja ovog zajedničkog svjetskog problema", poručio je Güttler.
www.vzaktualno.hr/index.hr
