Darko Sačić iz varaždinske galerije Zlati ajngel ističe da kad predstavlja galeriju govori o nekoliko ciljnih skupina izlagača: mladi, klasici, Slovenci, fotografi, Varaždinci, recentni… a sad se iznjedrila i jedna nova – „padobranci“.
Naime, svake godine ima poneki autor koji upadne s izložbom u program mimo plana. Ove je godine to odmah na početku, već u petak, 24. siječnja. U 19 sati otvorit će izložbu slika Ivana Meseka, slikara i ravnatelja Gradskog muzeja Varaždin kojem je „muza sjela na koljeno“ pa je uz obaveze u ustanovi i šarolike aktivnosti uspio naslikati novu seriju koju će kasnije predstaviti i u Mariboru i Zagrebu.
Pozivaju vas da im se pridružite na otvorenju izložbe koja će trajati samo do nedjelje, 26. siječnja.
Autor Mesek je pak o izložbi napisao:
„Isto mjesto, prošireno izdanje, 3 godine kasnije…
Zadnji puta bili su “Oblaci”. Slike nadahnute pjesmom pokojnog oca. Slike kroz koje se opraštao sa njim. Shvatio kasnije. Već prva koja nastala nije imala veze sa oblacima, već više uzburkano more. Sve plavo, u daljini se vidi druga obala. Odlazak i oproštaj.
I na drugim slikama taj oblak koji se pojavljuje sam zapravo ja. Uronjen u poznati, prepoznatljivi okoliš. Sigurnost i toplina. Tata…
U ovom ciklusu ta “goruća”, vibrirajuća jezgra samostalno plovi. Pozadina neutralna i daleka a istovremeno taktilno opipljiva. Sve svedeno na bazično: bijelo, crno, sivo... boja tek ponegdje.
Nakon Odiseje od gotovo 30 godina vratio se u klasu na Jabukovcu. Klasa Keser. Pozitivni luđak koji je znao probuditi vibrirajuće ludilo u nama, strast i ekspresiju. Rekao je tada: “nećete u životu nekih boljih slika raditi. Ovo što se otvorilo je to.”
Tada je to bila bujica misli, osjećaja, želja i nadanja… strahova… rat… svega komprimiranog u eksplodirajućem formatu. Danas je to ista želja i energija, ali jasna misao, jasan stih.
20 skica nastalih u 15 minuta za šankom. Vidio u ogledalu neku čudnu situaciju, izuzetno likovnu. “Žec, daj blok i kemijsku”… i samo počele izlaziti. Jasne do opipljivosti.
Prvi puta sam stajao pred platnom i točno vidio sliku koja će nastati. Pa druga… pa treća…
Sjetio se filma “Decameron”. Cijeli film slikar slika fresku. Film završava scenom njega kako stoji ispred završene slike sa pitanjem: ”a čemu sve to slikati kada sam sve to imao jasno pred očima i prije?”
Proces je nezamjenjiv, taj trenutak prohodnosti kozmičke energije, božanske iskre u materijaliziranju sklada.
Slike su stvorene. Kao gravitirajuća sunca zovu vas da orbitirate oko njih.
Enjoy the ride!“
vzaktualno.hr
