Buna traje! Već se 13 godina ori na zagorskim bregima kao spomen ustanka malog čovjeka u borbi za pravicu. Ove se godine, ona održava u nešto izmijenjenim okolnostima, bez posjetitelja.
Inače se ispred rodne kuće Matije Gupca u Hižakovcu, okupilo kmetsko vodstvo koje je, na čelu s Matijom Gupcem, krenulo prema Gupčevoj lipi, jedinom živom svjedoku Velike seljačke bune. Tamo su ih dočekali nezadovoljni seljaci i započelo je naoružavanje kmetova, puntara koji dižu Bunu.
Ove smo godine, kod Gupčeve lipe, razgovarali s Matijom Gupcem i kmetom huškačem.
– Jako dobro se zna da kod nas buna traje, znači nema prekida. Mi smo se prilagodili i sukladno epidemiološkim mjerama održali seljačku bunu poštujući sva pravila i mislim da smo u tome uspjeli. Imamo još i drugi dio koji nam slijedi sutra pa pozivam sve da nas poprate preko interneta, odnosno live streama. Publike nema, a mi poštujemo brojku koja se mora poštivati – dakle, 25 ljudi, imamo 8 Tahyjevih i 17 kmetova s Gupcem – rekao je Krešimir Končevski koji utjelovljuje Matiju Gupca i nastavio:
– Došlo je vrijeme za bunu, da se zmislimo vremena kad su se goloruki i bosonogi zagorski seljaki zdigli po zimi malo većoj neg kaj je desen i rekli: ”Ne, nećemo više da nas tlačiju ovi koji su nam se za vrat zaseli. To je bil početak bune kad su seljaki išli na se ili nič”, de su dali sve od sebe, založili svoje živote, podnesli veliku muku, ali vredilo je da se otrgneju jarma pod koji su deti.
– U ono vrijeme su vojske htjele osloboditi cijeli sjeverozapad, napraviti Seljačku republiku gdje bi svi ljudi koji su slobodni vladali, ne bi bili potlačeni i veleposjednici ne bi odlučivali o životu, smrti i načinu života seljaka koji rade i privređuju za kruh i za sebe i za njih – rekao je Končevski i završio:
– Bilo je gube, bilo je kuge, borili su se z tim, borili su se z zarazami, ali kak i denes nisu posustali, išli su dalje i kolike god ih je nastradalo po putu, svoj cilj su šteli napraviti. Ak to nije poruka do dana današnjega, onda ne znam kaj bi nam poruka trebala biti!
Tomislav Drempetić, djelatnik Muzeja Hrvatskog zagorja, osnivač udruge Zlatni kalež ujedno i prvi predsjednik podsjetio je na 2004. godinu kada je udruga osnovana, premda je bila nosioc ovog događaja od 2000. godine koja je jedna od najstarijih udruga koja se bavi srednjim vijekom u Hrvatskoj. Njegova je uloga kmet huškač. Kmeti huškači su, po povijesti, bili poluplemenitaši, a jedan od takvih je bio i Mihael Konjski.
– Sama seljačka buna potekla je davno, nakon jednog događanja koje je prvo održano u Stubičkim Toplicama, nakon toga je bio dugogodišnji mir da bi se to obnovilo na dan osamstote godine Donje Stubice i krenula je u neprekidnom nizu. U ovom uvjetima korone došlo je do promjena – rekao je Drempetić i dodao:
– Ovaj grad ima ogroman potencijal. Ljudi je bilo od samog početka osnivanja događaja. Tu je Zlatko Vitez sa svojim predstavama koji je dobra poveznica, puni grad. Grad je vidio da je u ovom kraju ogroman potencijal. Osobno mislim da je to još uvijek premalo iskorišteno. Najviše oko Matije Gupca, a Tahy je zaboravljen. Rijetko tko uopće zna da se tu u jednoj ulici nalazi spomen ploča na kojoj su imena postrojbi koje su se zvale Matija Gubec. Pa kad vidite da imate u Africi, Španjolskoj, Rusiji postrojbe koje su zvale vojna postrojba Matija Gubec onda vidite koliku to ulogu ima.
foto: m.sopek
m.čaržavec/vzaktualno.hr
