Proteklog je petka na Velikoj Sceni HNK u Varaždinu održana gostujuća predstava "Lekcija" Eugenea Ionesca u režiji Julie Klier, studentice Akademije scenske umjetnosti Sarajevo. Premijerna izvedba ove predstave održana je 6. ožujka na Akademiji scenskih umjetnosti Sarajevo dok je treća izvedba održana upravo u Varaždinu.
Predstavu je režirala Julia Klier, dramaturginja je bila Lejla Muratčauš, dok su za produkciju i izvršnu produkciju bili zaslužni Dražen Krešić i Benjamin Čengić. Scenografiju i kostimografiju osmislila je Nirvana Žiško, a Faris Lukovac bio je zaslužan za audio-video dizajn.
Likove su izvrsno utjelovili Emir Fejzić u ulozi profesora, Dina Mušanović u ulozi učenice te Anđela Kusić u ulozi sluškinje.
Drama Lekcija, francusko-rumunjskog književnika i dramatičara Eugena Ionesca, ujedno i jednog od najznačajnijih predstavnika teatra apsurda, napisana je 1951. godine i ubraja se u njegova najranija, ali i najinovativnija djela. Kroz ismijavanje banalnih situacija opisuje samoću ljudi i beznačajnost egzistencije pojedinca. Ova jednočinka drama pripada skupini antidrama koje opisuju moderan osjećaj otuđenosti te nemogućnost i besmislenost komunikacije. Predstava tematizira školski sustav kao mikrokozmos svjetskog poretka sa čestom prevlašću mediokriteta, licemjera i fašista fašista te kao takva potiče na razmišljanje.
Lekcija započinje dolaskom učenice k profesoru na instrukcije. Njihov razgovor u početku je i više nego prijatan. Učenica je pretjerano vedra i entuzijastična, a profesor je stidljiv, ponizno hvaleći svaku banalnost koju ona izgovori. Kako njihov dijalog odmiče, profesor preuzima dominaciju, dok se učenica povlači i uozbiljuje.
Komična drama Lekcija napisana je u lipnju 1950., a premijerno odigrana 20. veljače 1951. godine u Džepnom kazalištu. Redatelj Marcel Cuvelier igrao je glavnu ulogu, Rosette Zuchelli tumačila je učenicu, a Claude Mansard oličavao je sluškinju. Danas jedan od najizvođenijih komada u svijetu, Lekcija je prvobitno naišla na nepovjerenje i publike i kritike.
No ako je suditi prema dugotrajnom pljesku i skandiranju varaždinske publike, predstava je naišla i na simpatije gledatelja.
