Za razliku od masovnog javnog prijevoza putnika, kao okosnice održive mobilnosti u gradovima, tijekom godina počela se razvijati i tzv. dijeljena mobilnost (eng. shared mobility). Ovaj je prijevozni sustav zapravo hibrid između uporabe privatnih vozila i masovnog ili javnog prijevoza. Kroz dijeljenu mobilnost korisnici dijele vozilo istovremeno ili kao grupa (eng. ride-sharing) ili osobno (eng. carsharing ili bike sharing).
U 16 europskih gradova provedena je analiza dijeljene mobilnosti, odnosno sustava javne upotrebe, a koje čine javni bicikli (stacionarni i slobodno protočni bez stanica), e-romobili, mopedi i car-sharing (stacionarni i slobodno protočni bez stanica) sustavi. Ovu iscrpnu statističku analizu izradila je tvrtka fluctuo (https://fluctuo.com/), koja sakuplja podatke o dijeljenoj mobilnosti.
U tih 16 gradova, postoji 221 ovakva usluga, a najviše ih, po 20 imaju Berlin, Barcelona i Bordeaux. Tijekom prva tri mjeseca 2021. u tim je gradovima bilo upotrebljavano 235.000 dijeljenih vozila, napravljeno je 13 milijuna putovanja, što čini oko 5 dijeljenih putovanja svake sekunde.
Ako se pogledaju samo sustavi javnih bicikala, Pariz ima uvjerljivo najviše dnevnih putovanja javnim biciklima, a slijede ga Barcelona i Madrid. Kod električnih romobila, primat drži Bordeaux, dok su Stockholm i Milano odmah iza njega. Najviše dnevnih putovanja mopedima odvija se u Rotterdamu, pa Madridu i Rimu, dok najviše vožnji dijeljenim automobilima ima u Beču, pa zatim Milanu i Hamburgu.
Promatrajući samo jedan od tih gradova, npr. Pariz, on ima sve promatrane usluge te 17 operatora koji upravljaju njima sa sveukupno 45.000 dijeljenih vozila. Pariški sustav javnih bicikala Velib (https://www.velib-metropole.fr/) je najveći i najzaposleniji sustav javnih bicikala u EU sa 18.500 stacionarnih javnih bicikala. Postoje još dva operatera koji iznajmljuju 3.400 slobodno protočnih bicikala. Sve zajedno, to čini više od 40 bicikala na 10.000 stanovnika.
E-romobilima, također, upravljaju tri različita operatora (Pariz je ograničio broj operatera i broj e-romobila), a njih je trenutno oko 14.000, dok je javnih mopeda oko 3.100. Operatera u car-sharing sustavu ima najviše, i to 9 s ukupnom flotom od oko 6.000 vozila.
U postotcima modalne raspodjele, to izgleda otprilike ovako (za car sharing sustav nema podataka).
S druge strane, Milano, koji također ima 17 operatera, ima „samo“ 17.800 dijeljenih vozila, i to, 9.600 javnih bicikala, 3.400 e-romobila (5 operatora), 3.600 mopeda te 1.900 dijeljenih automobila. Milano ima ograničen maksimalan broj bicikala i e-romobila po operatoru, dok za dijeljene automobile i mopede ima postavljene minimalne granice, što ga svakako čini jednim od najkonkurentnijih i najraznolikijih gradova što se tiče dijeljene mobilnosti.
Što se tiče Republike Hrvatske, dijeljena mobilnost je ovdje još u povojima, pa tako na cijelom teritoriju RH možemo pričati o dvadesetak gradova koji imaju javne bicikle, dva do tri grada koji imaju e-romobile (Zadar, Osijek, najavljen Varaždin) te tri grada koji imaju car-sharing sustav (Zagreb, Dubrovnik i od nedavno Osijek), no podaci o veličini flote i korištenju istih nisu dostupni. Jedan od rijetkih sustava javnih bicikala, koji se još uvijek ne naplaćuje nalazi se u Koprivnici.
foto (nasl.): poxabay
vzaktualno.hr
