U Gradskoj knjižnici Krapina nedavno je predstavljena knjiga „Ptice gnjezdarice Hrvatskog zagorja“ profesora Zdravka Doleneca, jednog od vodećih hrvatskih ornitologa. S više od 50 godina iskustva, Dolenec je istraživao ptičji svijet ovog područja obuhvaćajući čak 125 vrsta ptica koje gnjezde u Zagorju. Osim bogatog znanstvenog pristupa, posebnost ove knjige leži u očuvanju lokalne kajkavštine, kroz koju autor imenuje vrste ptica, doprinoseći očuvanju jezika i kulture svog rodnog kraja, a na kraju donosimo što je poručio mladim istraživačima predivnih pjevnih stvorenja.
Kada govori o vrstama ptica koje su ga najviše iznenadile tijekom istraživanja, Dolenec posebno ističe povratak roda u njegovo rodno selo Mokrice nakon čak 60 godina.
-Posljednji put rode su gnijezdile 1964. godine na vrbi uz rijeku Krapinu, a ove godine ponovno su se vratile i gnijezdile na električnom stupu u selu- prisjetio se Dolenec, izražavajući zadovoljstvo što su te veličanstvene ptice ponovno pronašle stanište u njegovoj blizini. Ova pojava, prema Dolenecu, simbolizira otpornost prirode i važnost očuvanja lokalnih staništa za ptice.
Za Doleneca, očuvanje kajkavštine predstavlja ne samo pitanje identiteta, već i kulturne baštine Zagorja.
-Ilirski preporod nije donio ništa dobro za kajkavštinu- objašnjava Dolenec i dodaje kako je kajkavski jezik stoljećima bio zapostavljen i potiskivan u korist standardnog jezika. U svojoj knjizi koristio je oroslavsku kajkavštinu za imenovanje ptica, smatrajući to načinom očuvanja lokalnog jezika.
Dolenec naglašava kako je važno zadržati kajkavske izraze u svakodnevnom govoru, ali primjećuje i kako se kajkavština sve više „čisti“ iz standardnog jezika.
-Primjerice, tradicionalni kajkavski naziv za božju ovčicu, 'božji volek,' sve češće se zamjenjuje s izrazom 'bubamara' - ističe profesor, a kazao je kako to smatra štetnim za očuvanje jezičnog identiteta. Projekti poput ove knjige predstavljaju način da se kajkavština očuva i prenese na buduće generacije.
Jedna od zanimljivijih anegdota iz Dolenecove bogate karijere dogodila se prije dvadesetak godina, kada je Krapinsko-zagorska županija ponudila nagradu od 20.000 kuna za onoga tko dokaže gniježđenje zlatovrane.
-Javio mi se kolega iz osnovne škole i rekao kako u njegovom dvorištu gnijezdi svraka, pa me pitao može li dobiti barem 2000 kuna za nju- istaknuo je Dolenec. Ova priča pokazuje ne samo humor, već i interes lokalne zajednice za ptice, što profesor uvijek pozdravlja.
Kad govori o promjenama u staništima ptica, Dolenec naglašava utjecaj klimatskih promjena i modernizacije poljoprivrede.
-Tradicionalna poljoprivreda i voćnjaci nestaju, što direktno utječe na ptičje populacije - objašnjava i dodaje kako su klimatske promjene uzrok ranijeg povratka ptica selica, što dovodi do nepodudarnosti s izvorima hrane.
Ove promjene staništa, zajedno s uklanjanjem starih voćnjaka i trulih stabala, imaju negativan učinak na gnijezdeće ptice, posebno one koje trebaju duplje u starim stablima za gniježđenje.
Mladim istraživačima Dolenec poručuje da budu ustrajni i predani, jer je traganje za istinom temelj svakog istraživačkog rada.
-Istraživanje zahtijeva strpljenje i upornost – naglasio je profesor, naglašavajući važnost znanstvene etike i obrazovanja.
Također upozorava na „internet ornitologe“ koji bez potrebnog obrazovanja, često šire netočne informacije.
-Mladim ornitolozima bi preporučio svakako ustrajnost i istraživanjem traganje za istinom jer to temeljna svrha svakog istraživačkog rada. Danas se nažalost „ornitolozima“ nazivaju i mnogi koji nemaju odgovarajuće školovanje za to, pa se usude pisati o pticama i zato se na internetu nađe svega- rekao je Dolenec.
Njegova ključna poruka čitateljima je važnost očuvanja ptičjeg svijeta i bioraznolikosti, dodajući na kraju kako je suživot čovjeka i prirode ključ za budućnost.
e.rukav/vzaktualno.hr