U vinogradima sjeverne Hrvatske s prvim danima kolovoza zrak sve češće para drveno klopotanje. Taj neobičan, ali nadasve poznat zvuk ne dolazi od strojeva niti ptica, već od klopoteca - starinskog vjetrom pokretanog mehanizma koji stoljećima čuva grozdove od ptica i vraća život vinogradima.
Stari čuvar vinove loze
Klopotec je više od jednostavnog strašila. Riječ je o tradicionalnom mehaničkom uređaju, najčešće izrađenom od drva kestena, javora, graba ili bagrema. Sastoji se od vratila s krilima (koja podsjećaju na mlin), batića koji udaraju po drvenim pločama, i postolja koje se zabija u zemlju vinograda. Pokreće ga vjetar, a zvuk koji proizvodi trebao bi otjerati ptice, osobito čvorke koji u ljetnim mjesecima prijete zrelim grozdovima.
Prema nekim zapisima, klopotec se počeo koristiti još u 16. stoljeću, najprije na području današnje Štajerske (Slovenija i sjeverna Hrvatska), odakle se proširio u vinogradarske krajeve cijele regije. U Hrvatskoj je najdublje zaživio u Zagorju, Međimurju i Podravini, ali i dijelovima Slavonije.
Simbol tradicije
Postavljanje klopoteca nije samo tehnički posao - to je svojevrstan obred. U mnogim krajevima povezan je s danom sv. Lovre, 10. kolovoza koji simbolično označava početak zriobe grožđa. U Zagorju, primjerice, vinogradari će reći da „kad se klopotec digne, grožđe više nije za šalu”.
Osim što plaši ptice, klopotec je postao i simbol vinogradarske godine, znak da berba dolazi i da se bliži kraj ljetu. Njegovo postavljanje često prati veselje, druženje i poneki gutljaj prošlogodišnjeg vina.
Običaj koji (još) traje
Danas se klopotec najviše njeguje u Hrvatskom zagorju, osobito u okolici Krapine, Huma na Sutli, Pregrade, ali i u Međimurju, oko Štrigove te, naravno, u Varaždinskoj i Koprivničko-križevačkoj županije. Neki su ga vinogradari zamijenili modernijim metodama, no mnogi mu se vraćaju zbog tradicije, ali i zbog njegova prirodnog, ekološkog karaktera.
S druge strane, u nekim dijelovima Slavonije i Baranje, gdje je nekad bio uobičajen, običaj se pomalo izgubio. Moderni vinogradi su veći, a ptice se danas rješavaju drugim sredstvima. No zahvaljujući turističkim udrugama i ljubiteljima baštine, klopotec se vraća, ne samo u vinograde, već i na sajmove, izložbe i manifestacije koje slave seoski život.
Zvuk koji vraća sjećanja
Za mnoge, osobito starije vinogradare, zvuk klopoteca nije tek buka - to je glazba djetinjstva, uspomena na očeve i djedove koji su s istim takvim klopotcem štitili trud cijele godine. Iako skroman u izgledu, klopotec nosi bogatstvo smisla i on je čuvar vinograda, ali i duše jednog kraja.
U vremenima kada se tehnologija brzo mijenja, a običaji polako blijede, klopotec nas podsjeća da ljepota često leži u jednostavnosti, u komadu drveta koji, vođen vjetrom, priča priču staru stotinama godina.
Klopotec - alkotest
I za kraj, jedna zanimljivost! Naime, klopotec služi u igri riječi kao prvi alkotest. Kažu neki da ako se ova rečenica može ponoviti bez pogreške nakon kušanja vina, onda je sve u redu i još smo trijezni:
„Dober klopotec v svojem klopotarniku klopotajuče klopoče tak kak se jemu oče. Naš klopotec je dober klopotec.”
Ako se nas pita, nije ovo lako izgovoriti ni kad si trijezan!
foto: arhiva
ak/hrvatskiglas-berlin.eu/chatgpt
