Trendovi dječjih imena u Hrvatskoj mijenjaju se brže nego ikad. Najnoviji podaci Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za prvo tromjesečje 2025. godine pokazuju da roditelji danas djeci daju potpuno drukčija imena nego što su to činile generacije prije nas.Umjesto nekadašnjih imena naših baka i djedova — Štefice, Terezije, Dragice, Marice, Đurđice, ili pak Vinka, Ignaca, Vladimira, Branka, na vrhu popularnosti su kratka, nježna i često međunarodna imena.
Najnoviji podaci Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije otkrivaju zanimljive trendove. Kod dječaka iznenađenja gotovo da i nema: Luka već godinama čvrsto drži prvo mjesto, a slijede ga David, Jakov, Toma i Niko. Situacija kod djevojčica je zanimljivija. Dugo najčešće ime Mia izgubilo je tron. Najpopularnija u prva tri mjeseca 2025. postala je Lucija, koju je dobilo 93 djevojčica. Marta je na drugom mjestu, Nika na trećem, Mia je pala na četvrto, a Rita zauzima peto mjesto. Ostatak liste također otkriva jasne trendove: vode kratka, zvučna imena poput Ema, Eva, Mila, Sara, Una, Lara, Hana, Nora, Tena.
Zašto roditelji više ne biraju starinska imena?
Promjena je vidljiva u svim dijelovima Hrvatske, a na nju utječe nekoliko važnih razloga, a među prvima je utjecaj medija i pop kulture. Naime, roditelji sve češće biraju imena koja se pojavljuju u filmovima, serijama, popularnim pjesmama ili kod stranih influencera. Imena poput Liam, Lucas, Noah, Kiara, Luna, Chloe, Thalia brzo se šire internetom, postaju trend i lako prelaze državne granice.
Drugi ralog je globalizacija i "međunarodni zvuk" jer mnogi roditelji žele da ime djeteta dobro zvuči i izvan Hrvatske. Zato se biraju imena koja su kratka, mekana i lako izgovorljiva strancima, a često se i pišu na engleski način - što kasnije može biti nepraktično za djecu, posebno u školi ili pri ispunjavanju dokumenata.
Roditelji, kao jedan od razloga navode i strah od zadirkivanja. Brojni komentari roditelja na forumima pokazuju da mnogi izbjegavaju tradicionalna imena jer se boje da će djeca imati neugodne situacije među vršnjacima.Često se može pročitati nešto poput: "Ne bih djetetu dala starinsko ime, mislim da bi mu bilo neugodno." Drugi pak tvrde da su oni sami kao djeca mrzili svoje starinsko ime, a sada im je upravo ono postalo dragocjeni dio identiteta.
Naravno, tu je i želja za originalnošću. Dok su se nekada imena prenosila s koljena na koljeno, danas roditelji žele izraziti osobni stil, a ponekad i biti posebni. Zbog toga se biraju egzotična imena, strana imena i vrlo rijetka domaća.
Tako da mišljenje roditelja pokazuju jasnu podijeljenost. Jedna skupina smatra da su stara imena zastarjela, preteška ili „seljačka“ te vole moderni ritam kratkih imena. Kod njih dominiraju imena poput Luka, Niko, Mia, Ema, Una, Kiara.Druga skupina roditelja s nostalgijom brani stara imena. Navode da imena poput Zvonimir, Tomislav, Krešimir, Hrvoje, Mihovil, Ružica, Šimun, Matijaš imaju snagu i identitet, te da bolje pristaju i odraslima nego neka od suvremenih, „instagram“ imena. No, iako brane starinska imena rijetko tko od njih se zaita i odluči svom djetetu dati takvo ime.
No, sve to dovodi do pitanja jesmo li počeli zaboravljati vlastitu tradiciju? Nestanak starinskih imena nije samo pitanje mode, riječ je o gubitku jednog dijela hrvatske baštine. Ta imena nose povijest, priče obitelji, uspomene i lokalni identitet.
Ako se trend nastavi, možda će generacije za 50 godina starinska imena doživljavati kao rijetku povijesnu zanimljivost. Važno je naglasiti kako moderni trendovi nisu nužno loši i svaka generacija ima pravo na svoj stil, ali jednako je važno da se ne izgubi veza s korijenima. Jer ako nestanu sva imena poput Štefice, Terezije, Vladimira, Branka, Ignaca i Vinka, izgubit ćemo dio vlastite priče. Možda se odgovor krije upravo u ravnoteži: čuvati baštinu, ali i prihvatiti nove utjecaje te možda tu i tamo posegnuti za starim imenom koje nosi toplinu, snagu i identitet cijele obitelji.
Foto: ilustracija
vzaktualno.hr
