U zadnjih nekoliko godina ustalila se 'praksa' instrukcija za učenike koji imaju probleme i loše ocjene iz nekih predmeta. Međutim brinu podaci da je toga sve više i to već u nižim razredima osnovne škole.
Zašto je tome tako, jer gradivo nije drugačije i teže, gdje nastaje problem, jesu li krivi učitelji jer učenicima dovoljno ne objasne gradivo ili im to gradivo ne znaju prenijeti, ili su krivi sami učenici jer su nezainteresirani, nisu motivirani i ne uče ili su pak krivi roditelji jer često umjesto djece rade zadaću i htjeli bi da njihovo dijete mora imati odlične ocjene, makar ih ne zaslužuje.
Portal srednja.hr prenio je iskustva nekih učitelja, instruktora koji su rekli kako roditelji plate sat ili dva instrukcije kako bi im dijete dobilo odličnu ili u nekim slučajevima prolaznu ocjenu na ispitu. Ako se dogodi suprotno, ljuti su i viču na instruktore.
Jedni pak plaćaju instrukcije da umjesto djeteta pišu zadaću, a oni za to vrijeme gledaju u televizor ili mobitel.
Jedna učiteljica koja daje instrukcije smatra da su djeca preopterećena izvanškolskim aktivnosti i da jednostavno ne stignu, a roditelji imaju prevelika očekivanja od instrukcija, primjerice od matematike za koju nije dovoljan sat ili dva već kontinuirani rad, redovito pisanje domaćih zadaća i redovito učenje.
Roditelji su čak došli i do te razine da traže od učitelja koji daje instrukcije da riješi zadatke na ispitu, koje će joj tijekom samog ispita 'slikati' njezino dijete.
Takvo ponašanje roditelja doveli su kod nekih učitelja do toga, da se više ne žele baviti instrukcijama, a i roditelji su krivi jer bi instrukcije trebale biti zadnja pomoć ako nešto ne možeš, a ne pomoć oko pisanja zadaće.
Instrukcije su se počele tretirati kao nešto očekivano, a ne kao faktor koji utječe na obiteljski budžet, jer za nekoliko sata instrukcija treba izdvojiti i neku svotu novaca. Na internetu se nude instrukcije, a za jedan sat trebate izdvojiti 12, 15, pa čak i 20 eura.
Što kao roditelji pokazujemo traženjem instrukcija za dijete, to da se dovoljno ne bavimo njima i da im ništa ne želimo pomoći te da nam je jednostavnije nekome platiti da ga nešto nauči ili radimo krivo i djecu ne učimo samostalnosti i važnosti nečega što će im trebati tijekom školovanja, bilo da su to predmeti u školi ili neke druge obaveze.
Također, mora se priznati da ne mogu sva djeca imati odlične ocjene iz svih premeta, ima onih koji su bolji i onih koji su slabiji i neće im pomoći nikakve instrukcije.
Što se to toliko promijenilo u učenju da se sve više traže instrukcije i jesu li one nužne? Nekada bi bilo sramotno da u trećem ili četvrtom razredu osnovne škole trebaš instruktora, danas je to pod normalno, tko je najveći krivac za to – učenici, roditelji ili učitelji?
Foto: Ilustracija
vzaktualno.hr/srednja.hr
