Instrukcije su danas česta tema razgovora u obiteljima s djecom školskog uzrasta, među osnovnoškolcima i srednjoškolcima, posebno među onima kojima je potrebna pomoć u svladavanju školskog gradiva. Nije rijedak slučaj da i studenti koriste različite oblike pomoći u učenju pa i klasične instrukcije. O toj tematici mnogo se govori i u javnosti.
Naziv „instrukcije“ se upotrebljava i za brojne druge aktivnosti u društvu, no reći ću nešto više o instrukcijama iz matematike za učenike osnovne škole. Kao učiteljica matematike s dugogodišnjim iskustvom uočila sam brojne poteškoće kroz koje su prolazili pojedini učenici, njihovi roditelji, pa i ja sama. Svaki odgovoran učitelj kroz sustav traži rješenje poteškoća, no to je težak proces koji iziskuje puno dobre volje, ali i vremena koje nam svima najčešće nedostaje, pa i željeni rezultati izostaju.
Kad razmišljam o toj problematici prvo mi se nameću brojna pitanja. Što su zapravo instrukcije? Čemu služe? Jesu li dovoljno efikasne? Zašto su potrebne? U kojoj mjeri rješavaju probleme pojedinaca? Kada ih primijeniti? Kada prestati? Koje metode, koja pomagala koristiti u radu s učenikom, koje sadržaje, na koji način i slično? Na ova i brojna druga pitanja ponekad je lako odgovoriti, a najčešće ostanemo bez odgovora i prepustimo se realnosti koja postavlja samo jedno pitanje: Kako pomoći djetetu koje ne postiže željeni cilj u svladavanju školskog gradiva? Najčešće pomoć stiže od strane roditelja, rođaka i prijatelja, ako je moguće. Izostanu li nabrojene mogućnosti dijete ostaje bez potrebne pomoći ili posežemo za „instrukcijama“ koje su najčešće vezane za velike materijalne izdatke. Brojne obitelji nemaju potrebna sredstva. Oni koji to mogu omogućiti svome djetetu traže pomoć učitelja matematike, ili neku drugu osobu koja se bavi takvom djelatnošću.
Kada se najčešće poseže za instrukcijama? Kada učenik treba biti pitan, kad se piše ispit znanja, dakle povremeno ili kontinuirano kroz dulje vremensko razdoblje. Nije rijedak slučaj da i odlični učenici koji na matematičkim natjecanjima postižu zapažene rezultate traže pomoć iskusne i stručne osobe koja će im biti podrška u pripremama za natjecanja. Ovdje nije riječ o učeniku koji treba pomoć, već o visoko motiviranom djetetu koje želi više znati i biti još uspješnije.
Natjecanja su vrlo motivirajuća za učenike. Danas postoje natjecanja koja se provode bez selekcije, dakle može se uključiti svaki učenik, a to je školsko natjecanje poslije kojeg se najuspješniji učenici pozivaju na županijsku pa i državnu razinu. Za ilustraciju: na posljednje dvije razine rješava se pet zadataka u vremenu od 120 ili 180 minuta što govori o težini i složenosti zadataka. Dakle, to je natjecanje za darovite i marljive koji su prošli oštru selekciju. Na obje razine poziva se relativno malen broj učenika. Lako je zaključiti da su ova natjecanja za najbolje, za oko 1500 do 2000 učenika na županijskim razinama diljem Lijepe naše i svega 80-ak učenika na državnoj razini. Važno je spomenuti da društvo potiče na rad najbolje učenike organiziranjem dodatne nastavom u centrima izvrsnosti, udrugama i slično, no ostali učenici su prepušteni sustavu i sami sebi i svojim roditeljima, a izazova ima puno.
Već dugi niz godina u školama naše županije se provodi međunarodno natjecanje „Klokan bez granica“. Natjecanje ima brojne specifičnosti: u isto vrijeme zadatke rješavaju učenici od drugog razreda osnovne škole do fakulteta, odgovora se zaokruživanjem jednog od četiri ponuđene odgovora, naravno uz prethodno rješavanje ili izvođenjem zaključka. Zadaci su iz svakodnevnog života. Natjecanje se provodi na principu samofinanciranja, nema selekcije, a provodi se na svim kontinentima. Priprema ovog natjecanja u svakoj školi je zahtjevna pa se u natjecanje uključuje manji broj škola iako je interes učenika vrlo velik posebno onih mlađeg uzrasta. Iz navedenih primjera se može izvesti zaključak da među učenicima vlada velik interes za matematiku unatoč brojnim problemima i poteškoćama u svladavanju školskog gradiva. Kako bi često puta teško stečeno znanje iz matematike bilo trajno i u funkciji svakodnevnog života nužno je matematiku promatrati kroz načelo gledam - procjenjujem - zaključujem – računam.
Tekst: Katica Kalajdžija
