I to smo dočekali. Varaždin je ostvario prvu domaću pobjedu u drugoligaškoj konkurenciji. Pao je vodeći Dinamo II i to sa gotovo prepolovljenim sastavom. Mario Kovačević, koji je prošle nedjelje zamijenio Kastela, morao se uoči ove utakmice kockati. Nije imao šest standardnih i morao je improvizirati. Iz „mrtvih“ je vratio neke igrače poput Mesarića, pa Ćelića i Kebirua, koji na Kastelovoj „mapi“ nisu bili niti blizu prvog sastava. I pogodio je. Osim toga zaigrao je u formaciji 3-5-2, a kada je Dinamo osvojio loptu „povlačili“ su se Šimek i Kebiru, pa je zadnja linija igrala s petoricom. Ne, nije to bio klasični bunker, nije to bilo nabijanje lopte, ali nije se umiralo u ljepoti. Nije se ni moglo. "Kova" je pogodio i potvrdio staru tezu kako cilj opravdava sredstvo. Varaždin je djelovao kompaktno, taktički izuzetno disciplinirano, koncentrirano i točno se vidjelo kako igrači ispunjavaju sve svoje zadaće i to s voljom. Dinamo je bio dominantan, imao je više loptu u nogama, kombinirao je, „pleo“ je mrežu, stvarao je neke šanse, ali bio je sterilan. Podsjećao je na Varaždin, ili na nekadašnji Varteks, koji je imao igru, a nije znao zabiti. Ovoga puta sve je bilo obrnuto. U 9. minuti Glavica je na dodavanje Kolarića iz vrlo teške pozicije, s desne strane, prizemnim udarcem pogodio suprotni kut Horkaša i tu su Varaždinu krila narasla do neba. Imao je Dinamo poslije dvije, tri dobre šanse, a onda se u završnici prvog dijela ukazao slobodnjak za domaće. Glavica je s desne strane ubacio u peterac, a Ćelić glavom pogodio za 2:0. Nisu se stvari puno promijenile niti u nastavku tekme. Dinamo je bio bolji, imao je više loptu, a Varaždin se dobro branio i na kraju obranio za tri velika boda koja ga vraćaju u život.
Igor Jovičević, trener Dinama: Poraz je sastavni dio nogometa. Trebamo izvući pouke, proanalizirati što nije valjalo da bi ostvarili željeni rezultat. Imali smo premoć, posjed lopte, pokušavali smo na sve moguće načine naći put do gola kroz gustu obranu Varaždina, ali u zadnjoj trećini nam je nedostajao onaj završni pas, doza kreativnosti ili lucidnosti, da se to sprovede u djelo. Imao sam dojam da smo igrali još dvije utakmice da nebi zabili gol.
Mario Kovačević, trener Varaždina: Mislim da već 12 godina nisam igrao sa trojicom u zadnjoj liniji. Vidio sam na treningu da tu puno stvari ne štima i da igra sa četvoricom neće biti dobra. Morali smo igrati na ovakav način. Znao sam da je Dinamo jak, da je tehnički odličan, gledao sam sve njihove utakmice. Bilo me malo strah jer oni su bili puni samopouzdanja, a mi upravo suprotono. No zabili smo gol na vrijeme, on nas je digao i poslije je sve bilo lakše, a šlag na tortu bio je taj drugi gol Ćelića. Čestitam igračima jer su odradili sve što smo se dogovorili. Želim da u budućnosti igrom dođemo do rezultata, a kad se vrate ovi ozlijeđeni vjerujem da ćemo to i uspjeti. Nadam se da ova borba i požrtvovnost mojih igrača nije bila samo zbog promjene trenera, nego da će i u budućnosti biti ovakvi.
Varaždin – Dinamo II 2:0 (2:0)
Varaždin –stadion Varteksa. Gledatelja: 1500. Sudac: Marino Majstorović (Split). Žuti kartoni: Perić, Muhar (Dinamo). Crveni karton: Muhar (drugi žuti).
Strijelci: 1:0 Glavica (9), 2:0 Ćelić (42).
Varaždin: Nevistić, Ćelić, Hranilović, Senić, Šimek, Mesarić, Težak, Kolarić, Kabiru (od 80. Bamidele), Sačer (od 86. Jagačić), Glavica (od 70.Golubar).
Dinamo II: Horkaš, Perković, Čabraja, Plantak, Stolnik, Perić, Špikić (od 46. Čuže), Muhar, Božić (od 73. Čengić), Cekici, Miklić (od 64. Jurilj).
www.vzaktualno.hr/r.l.
