Iako se soja već dugo smatra čudotvornom namirnicom, orijentalnim lijekom za zdravstvene probleme zapadnog svijeta, istina je malo drugačija. Ova namirnica ima mnogo negativnih posljedica po naše zdravlje...
Soja je glavni sastojak proizvoda koji zamjenjuju meso, ali čak i ako jedete meso, gotovo je sigurno da je unosite u organizam kroz čitav niz proizvoda, od sirnih namaza i zamjene za mlijeko u prahu, pa do proteinskih čokoladica i sladoleda...
Ako pažljivije pogledate etiketu na gotovim hamburgerima, često ćete imati priliku vidjeti sadržavati izolat proteina soje - jeftino sredstvo za povećanje mase mesa.
Kada se iz zrna soje izvuče ulje, ono se prerađuje kako bi se dobio čist protein. Sve do osamdesetih godina, protein soje je promatran isključivo kao nusproizvod industrije sojinog ulja, ali onda su ga kompanije u SAD odlučile promovirati kao zdravu hranu, kako bi i na njemu zaradile. Tvrdili su da soja doprinosi jačanju kostiju, ublažava simptome neopauze (napadi znojenja i noćno znojenje), te smanjuje rizik od raka dojke, crijeva i prostate. Te tvrdnje su uglavnom bile temeljene na istraživanjima koja su sponzorirala poduzeća za trgovinu sojom.Tako je ova biljka stekla ugled čudotvorne namirnice, orijentalnog lijeka za zdravstvene probleme zapadnog svijeta.
Znanstvenici su, međutim, vrlo brzo doveli u pitanje ljekovita svojstva soje. Godine 2006, istraživanje Američke asocijacije za srce pokazalo je da soja niti smanjuje napade znojenja kod žena, niti sprječava rak. Studija Klinike za liječenje neplodnosti Opće bolnice u Massachusettsu, provedena 2008, pojačano konzumiranje proizvoda od soje, kao što su tofu, vegetarijanski hamburgeri, sojino mlijeko i proteinski šejkovi, dovela je u vezu sa smanjenom koncentracijom sperme kod sudionika studije.
onegreenplanet.org
Sojino zrno sadrži prirodne toksine poput fitinsku kiselinu, koja smanjuje sposobnost apsorbiranja esencijalnih minerala, kao što su željezo i cink, pa bi samim tim mogla izazvati nedostatak minerala, i inhibitore tripsina, koji uništavaju sposobnost organizma da apsorbira protein. Prilikom prerade soje, količina tih toksina značajno se smanjuje, ali se ipak zadržavaju u trgovima.
Soja sadrži i izoflavone - biljne supstance slične ženskom hormonu estrogenu. Znanstvena komisija Europske agencije za sigurnost namirnica (EFSA) odbacila je tvrdnje industrije soje da izoflavoni potiču rast kose, ublažavaju simptome menopauze, pridonose zdravlju srca i štite stanice od štetnog djelovanja slobodnih radikala.
Dok neki proizvodi, kao što su tofu, sojino mlijeko i jogurt, sadrže blago prerađenu soju, čisti proteini soje - kojih ima u vegetarijanskim kobasicama ili vegetarijanskom siru - najčešće se dobivaju tako što se sojino brašno ubacuje u kiselinu u aluminijskim spremnicima, čime se povećava opasnost od toga da u proizvod dospije aluminij, koji štetno utječe na mozak i živčani sustav.
Još jedan razlog za zabrinutost je heksan (komponenta ljepila i cementa), koji se koristi za odvajanje ulja od sojinog zrna, a djeluje štetno na ljudski živčani sustav.
www.timeout.hr
