Županijska palača u Varaždinu je i ove godine pretvorena u velik i atraktivan adventski kalendar, na kojem se iz dana u dan otkrivaju fotografije dvoraca, utvrda i kurija iz Varaždinske županije.
Zahvaljujući tome, građani na pročelju palače mogu upoznati vrijedne povijesne građevine, kojima Varaždinska županija obiluje, o čemu dovoljno govori podatak da je druga u Hrvatskoj po njihovom broju.
Donosimo fotografije prvih deset otkrivenih dvoraca, utvrda i kurija uz crtice koje otkrivaju bogatu i zanimljivu prošlost naše županije.
Šaulovec
Dvorac Šaulovec nalazi se na brežuljku oko osam kilometara jugozapadno od Varaždina. Nekad je pripadao obitelji Saloczy de Šaulovec te je 1653. godine došao u vlasništvo plemićke obitelji Kiš. U 16. stoljeću je na mjestu današnjeg dvorca postojala kurija koju je obitelj Kiš 1791. godine obnovila, povećala te pretvorila u dvorac. Historicistički izgled dobiva 1902. godine, a 1970. godine kompleks je zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture. Krajem 20. stoljeća dvorac i perivoj su preuređeni za potrebe novog vlasnika. Perivoj je nastao krajem 19. stoljeća, dok je vrt ispred dvorca formiran početkom 20. stoljeća. Dvorac je u vlasništvu Županije te se planira kompletna obnova. Posebna vrijednost dvorca je dio očuvanog inventara koji zajedno s dvorcem predstavlja vrijedan prikaz života srednjeg plemstva varaždinskog kraja na prijelazu XIX. u XX. stoljeće.
Čalinec
Kurija Čalinec je jednokatna kurija između Maruševca i Vinice. Spominje se u 16. stoljeću kao kaštel, a u 17. i 18. stoljeću je pregrađen u kuriju. Današnji oblik s drvenim rezbarenim stubama, drvenom terasom i balkonom dobio je potkraj 19. stoljeća. Vlasnici su bili Vragovići (XVI. stoljeće), potom Patačići i Draskovići, koji ga prodaju obitelji Kőrőskeny, i naposIjetku ga 1883. godine kupuje dr. Oskar pl. Pongratz.
Bajnski dvori
Dvorac Bajnski dvori nalazi se na prostoru između Gornjeg i Donjeg Ladanja, na obronku brda Borovlje. Okružen je velikim i lijepim parkom. Vlastelinstvo je utemeljio 1610. godine Both de Bayna, prema kojem je dvorac i dobio ime „Bajnski". Vlasnici imanja bili su plemići Batthyny i Erdödy. U parku dvorca nalazi se kapela neoromaničkog križnog tlocrta s polukružnom apsidom i malim tornjićem iznad pročelja. Dvorac je gotovo u cijelosti uništen 1918. godine kada ga napada i spaljuje zeleni kadar. U njoj su se još 1945. godine nalazile dvije kasno-gotičke slike na dasci s likovima svetaca, možda nastale u Poljskoj oko 1500. godine. Središnja oltarna slika Žitna Madona čuva se u Muzeju u Varaždinu, dok su oltarna krila nestala. Oko dvorca bio je lijepi crnogorični pejzažni park, koji je danas dosta zapušten.
Opeka
Povijesni razvoj počinje u 18. stoljeću kada Draškovići u naselju Marčan na području Vinice grade dvorac za stanovanje. Ime „Opeka" vezano je uz ciglanu koja se nekada nalazila na tom prostoru. Na prostoru gdje se nekoć vadila zemlja za izradu opeke napravljeno je umjetno jezero s otočićem koje se snabdijevalo vodom iz obližnjeg vodotoka. Perivoj kakvog danas poznajemo podignut je sredinom 19. stoljeća kad vlasnik posjeda postaje grof Marko Bombelles, a dvorac se preuređuje u duhu historicizma. U to vrijeme Opeka dobiva oblik pravog pejzažnog perivoja i tada zapravo započinje plansko oblikovanje. Grof Marko Bombelles je sa svojih putovanja donosio različito i brojno drveće i grmlje, pretvarajući tako perivoj oko svog dvorca u pravi arboretum. Nakon desetljeća zapuštenosti, devastacije i nebrige, arboretum i dvorac će, zahvaljujući uspostavi Centra kompetentnosti u poljoprivredi, ponovo će zablistati.
Trakošćan
Dvorac Trakošćan je nastao krajem 13. stoljeća u obrambenom sustavu sjeverozapadne Hrvatske kao manja osmatračka utvrda za nadzor puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini. Gospodari utvrde u prvim stoljećima nisu poznati, tek znamo da su od kraja 14. stoljeća vlasnici grofovi Celjski, koji istovremeno gospodare čitavom Zagorskom grofovijom. U razdoblju procvata izgradnje dvoraca u Hrvatskom zagorju, u drugoj polovici 18. stoljeća, dolazi do napuštanja Trakošćana. Zapušten, počinje naglo propadati, pa se tek polovinom 19. stoljeća, obitelj ponovno zanima za svoj titularni grad, u duhu novog vremena, romantičnog povratka prirodi i obiteljskim tradicijama. U tom duhu podmaršal Juraj V. Drašković grad obnavlja u rezidencijalni dvorac, a parkovni okoliš pretvara u romantičarski perivoj. Iduće generacije povremeno borave u Trakošćanu sve do 1944. kad se iseljavaju u Austriju, ubrzo zatim dvorac je nacionaliziran. Danas je Trakošćan najposjećeniji dvorac u Hrvatskoj, a park i jezero u o podnožju dvorca popularno su mjesto za izlete, aktivnosti u prirodi, ali i mjesto susreta, snimanja filmova i vjenčanja u obližnjoj kapeli.
Vidovec
U samom središtu Vidovca smješten je dvorac koji s parkom čini zatvorenu spomeničku cjelinu. To je jednokatna i jednostavna građevina, najvjerojatnije izgrađena u prvoj polovici 19. stoljeća. Istraživači pretpostavljaju da je na tom mjestu nekada bio majur ili kurija. Po ljepoti i životu koji je bio vezan uz njega, nedvojbeno je da je vidovečki dvorac samo jedna od kockica u mozaiku bogate hrvatske graditeljske baštine. Ubraja se u treću kategoriju spomenika kulture i zahtijeva temeljitu obnovu.
Novi Marof
Nakon što su zbog velikog požara napustili Grebengrad, obitelj Erdödy seli se u dolinu rijeke Bednje te tu podižu 1776. godine dvorac Novi Marof - dvor s gospodarskim zgradama u kasnobarokno-klasicističkom stilu. Oko dvorca je u 19. stoljeću nastao prekrasan perivoj s brojnim autohtonim i egzotičnim vrstama, koji je zaštićen 1962. godine. Godine 1923. Erdödyjevi su napustili Novi Marof, a dvorac je pretvoren u bolnicu, čime je nastavljen kontinuitet zdravstva u Novom Marofu, započet zalaganjem grofice Lujze Erdödy, izuzetne pijanistice i skladateljice, koja je zapamćena i kao velika dobrotvorka. Lujza je 1885. godine osnovala bolnicu koju je i uzdržavala dvadeset godina.
Bela II (Nova Bela)
Stotinu metara od dvorca Bela izgrađen je još jedan – Bela II ili Podbela. Graditelj ovog baroknog dvorca iz 18. stoljeća nije poznat, no cilindrične kule na uglovima navode na pomisao da je ova građevina prvotno možda bila zamišljena sa četiri krila i unutarnjim dvorištem, ali je, iz neznanih razloga, ostala nedovršena i osamljena u dolini. Danas je dvorac obnovljen i konzerviran, u privatnom vlasništvu i čeka svoju novu namjenu.
Utvrda Čanjevo
Utvrda Čanjevo nalazi se na jugozapadnim obroncima Kalničkog gorja u Općini Visoko. O utvrdi postoji izrazito malo povijesnih izvora, a ozbiljnija arheološka istraživanja i iskapanja započela su tek 2003. godine. Svake se godine u listopadu na samoj utvrdi održava bitka za Čanjevo kojom se uprizoruje sukob osmanske vojske i visočkih haramija gdje se okupi velik broj posjetitelja, što lokalnog stanovništva, što gostiju i jedina je manifestacija koja budi svijest građana o tom važnom dijelu naše povijesti i kulturne baštine. Tijekom istraživanja utvrde Čanjevo otkriveni su keramički ulomci vučedolske kulture, jedne od najznačajnijih prethistorijskih kultura Europe, koja je trajala od 3000. do 2500. g. pr. Kr.
Klenovnik
U Klenovniku je još u srednjem vijeku bio utvrđeni grad o kojem se ne zna mnogo. Nalazio se na brežuljku zapadno od današnjeg dvorca. Dvorac Klenovnik, najveći dvorac u Hrvatskoj, izgrađen je početkom 17. stoljeća. Izvorno je imao 90 soba i 365 prozora. U Klenovniku su zasjedali hrvatski sabori, a posebno se ističe natpis koji se čuva u unutrašnjem dvorištu: „Nek' stoji dom taj dok mrav ne ispije more i kornjača ne obiđe svijetom". Do sredine 19. stoljeća dvorac je bio u vlasništvu obitelji Drašković, a od 1927. godine u njemu se nalazi bolnica.
vzaktualno.hr
