Biciklisti su – uz pješake i motocikliste – među ugroženijim sudionicima u prometu. Ni njih ne štiti karoserija automobila ni njegovi sigurnosni sustavi. S druge strane, biciklisti se češće nego pješaci upuštaju u rizične prometne pothvate. Najčešći prekršaji koje čine biciklisti su vožnja po nogostupu, nekorištenje biciklističkih staza ili traka, kretanje u nedopuštenom smjeru, piše Večernji.hr
Često ne koriste propisanu opremu, a bicikliste možemo bez svjetala vidjeti i u prometu tijekom noći ili u uvjetima smanjene vidljivosti. Zaštitna kaciga nije obvezna za bicikliste starije od 16 godina, ali se svakako preporučuje. Dvojbe i dalje nema – nepažljivi vozači motornih vozila najveći su krivci za stradavanja u prometu – ali nisu i jedini.
Vozači jure, jedni drugima oduzimaju prednost, razgovaraju mobitelom i tipkaju poruke tijekom vožnje, ne propuštaju pješake na pješačkom prijelazu. Pješaci pretrčavaju cestu gdje i kada ne treba. Biciklisti, pak, najčešće sa slušalicama u ušima (što je preporučljivo kod razgovaranja mobitelom, pa je to i razlog zbog kojeg nije kažnjivo), s biciklističke staze jure preko zebre na kolnik. Međutim, čak i kad je biciklist u prekršaju, kad projuri preko zebre unatoč crvenom svjetlu za pješake, vozač ga mora propustiti – ako ga vidi dovoljno rano da se stigne zaustaviti.
To, pak, od vozača automobila traži pojačan oprez jer biciklisti mogu voziti brzo. Pred automobil mogu izletjeti i brzinom od 30-40 km/h, budući da nigdje nije propisano koliko brzo smiju voziti. Propisano je ipak da je pješački prijelaz za pješake i da bi biciklist trebao sići s bicikla i gurati ga preko ceste. No, većina ih to ne čini, već s nogostupa ili biciklističke staze poput kamikaza izlijeću na cestu, često potpuno nesvjesni prometne situacije u koju se bacaju.
www.vzaktualno.hr/vecernji.hr
