Kako je Dalić preuzeo repku pred utakmicu u Kijevu i kako je napravio čudo, pobijedio Ukrajinu i Grčku i plasirao se u Moskvu to svi dobro znamo. Dio navijača, onih ekstremnijih, dočekao ga je na nož, mislili su da je to još jedan od Mamićevih poltrona. Ali ispalo je da nije. Nije ga Mamić zvao da spasi stvar, jer Mamić je već dvije godine bio u sasvim drugim „poslovima“ spašavajući vlastitu kožu. Jednostavno poklopilo mu se, a da je to tako vidio sam nakon što je objavio popis igrača za Rusiju. Nije tu bilo ničijih igrača. Logičan i razuman odabir dvadesetrojice iako se kod sastavljana takvog spiska teško othrvati pritiscima menađera pa i podzemlja koje nemalo puta i drugim sredstvima prisiljava izbornika da ubaci i nekog njihovog. Dala nije popustio, a igrači su to vidjeli i osjetili. Već je to bio jedan plus za Dalića, već je tu dobio poene. Kako bi Ćiro rekao, utvaram si da ga dobro poznajem. U svlačionicu, među naše bogate zvijezde nije ušao bahato i s nastupom tiranina. Ćiro je neki dan priznao kako on ovu momčad nebi mogao voditi jer je tiranin, a Dalić pedagog. Tiranin je bio i Niko Kovač i to naši nisu mogli podnijeti, a nisu mogli podnijeti niti RTV mehaničara Čačića, a o Štimacu da i ne govorimo. Uostalom, sve znate. No vratimo se Dali. Ima „tu spiku“, ima tu nevjerojatnu mogućnost komunikacije s igračima. Ne nameće se, ne viće, miran je i staložen, pita, savjetuje se s njima, sluša. Sjećam se 2005. godine kada je vodio Varteks u Intetoto Kupu i kada sam bio s Varteksovcima u Lensu. Došli smo dva dana prije tekme, preko Bruxellessa. Odsjeli smo u nekakvom mirnom motelu uz autoput i sve je bilo idilično. Igrači su radili svoje, neki su kartali, a neki pili kavu i čavrljali. Odjednom je do nas novinara došao Dala i pitao da li hoćemo s njim i igračima na sastanak i taktičku pripremu utakmice!? Zašto ne, dapače, pomislio sam i otišao.
U jednoj sobi video projekcija prve tekme s Lensom u Varaždinu (završila je 1:1) i analiza. Svaku grešku koju je napravio neki igrač, ili cijela momčad, vraćao je, ponavljao, a onda crtao na ploči i pokazivao kako to ispraviti. Bilo je zanimljivo. Taktika koju je odredio bila je defenzivna, ali opet zanimljiva, nama običnim smrtnicima. Uživao sam. Varteks je drugi dan izgubio 4:1 i ispao, ali nije bilo bitno. Taj Lens je bio izuzetno jak i u samom vrhu francuskog prvenstva. Bila je to zapravo priprema za prvenstvo u kojem je Dalić konačno dobio priliku da samostalno vodi momčad nakon što je otišao Ćiro, a on se iz kancelarije sportskog direktora preselio na teren. Sjećam se te godine, mislim da je bila 2006., još nekih zanimljivih anegdota. Recimo utakmice sa Kamen Ingradom koju je Varteks doma izgubio 3:1 i u kojoj je briljirao onaj mali Drago Papa. Sjećam se da sam napisao u Varaždincu kako je „Varteks teško poražen i nadigran iako to konačni rezultat ne pokazuje, a igre, po čemu je Varteks odavno poznat, nema već odavno.“ Nije dugo trebalo čekati Dalinu reakciju. Silno se naljutio na mene. Poslao mi je SMS: „Tekst ti je u stilu profesionalnog ubojice.“ Ha-ha, shvatio sam da je jako osjetljiv na kritike, ali nisam htio biti zlonamjeran. Nismo razgovarali dva –tri dana, a onda je sve krenulo po starom. Bez ljutnje i otrovnih strelica. Ili sjećam se situacije s golmanima. Imao je Varteks 2006. trojicu: Mancea, Vranjića i Koprića, mojeg đaka kojeg sam naravno simpatizirao, pa i, priznajem, malo više „forsirao“. Niti jedan od njih nije se mogao ustaliti na golu. Stalno je netko od njih pogriješio i stalno su ih mijenjali. Kada je Vranjić na otvorenju proljetnog dijela sezone primio pacerski gol, mislim da je to bilo protiv Osijeka, napisao sam nekakav tekst, nekakvu kolumnu, kako se Varteksov trener „igra“ s golmanima. Opet mi je Dala to zamjerio. Stavio je u Koprivnici na gol Koprića, a ovaj je već u prvoj minuti dobio gol iz mrtvog kuta. Toplak, koji je bio njegov pomoćnik, s klupe mi je, za vrijeme tekme, poslao SMS: „Evo ti sad tvojeg golmana.!, a što mi je rekao Dalić toga se zaista ne sjećam više. Bilo je tih anegdota jako puno.
www.vzaktualno.hr/r.l.
