Blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, kod nas poznat i kao Štefanje, neradni je dan, kako u Hrvatskoj, tako i u mnogim drugim državama.
No to što ga štujemo kao zaštitnika đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje nije razlog za to što većina nas danas ne radi, donosi Tportal.
Drugog dana Božića, 26. prosinca, u Katoličkoj crkvi slavi se blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, jednog od sedam đakona izabranih u samim počecima Crkve koji je postao prvi kršćanski mučenik.
O njegovu se životu malo toga zna, no zbog svog otvorenog propovijedanja Isusova nauka i pripadništva zajednici kršćanskih učenika oko 36. godine nakon Krista bio je osuđen za bogohuljenje.
Pred Velikim vijećem sv. Stjepan je održao govor koji je još više uznemirio jeruzalemske starješine pa su ga izveli izvan gradskih zidina i kamenovali do smrti.
"Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh", zapisane su u Svetom pismu posljednje riječi koje je prije smrti izgovorio sveti Stjepan, najčešće prikazivan kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj i kamenom u drugoj ruci.
Zbog tih je svojih riječi sveti Stjepan danas simbol oprosta i borbe protiv nepravde.
Blagdan Sv. Stjepana slavi se i kao novi početak, a u našim je krajevima običaj toga dana, koji nazivamo i Štefanje, odlaziti čestitati Božić rodbini, prijateljima i susjedima, piše Tportal.
Danas je ujedno imendan svima koji se zovu Stjepan, Štef, Stipe, Štefica, Štefanija, Stephanie. Zbog "krune, vijenca", što je značenje njegova imena na grčkom jeziku, uz Stjepane i ostale varijante tog imena imendan danas slave i Krunoslavi i Krunoslave.
vzaktualno.hr/tportal.hr
