11. kolovoza 1945. godine, žene u Jugoslaviji izborile su se za pravo glasa, koje su potom iskoristile na izborima za Ustavotvornu skupštinu u studenom iste godine.
Stari proglas u kampanji protiv ženskog prava glasa objašnjava zašto ženama ne treba pravo glasa - "Jer 90 % žena to ne želi niti ih je briga, jer je 80 % potencijalnih glasačica u braku pa će samo poništiti ili poduplati mužev glas, jer nije mudro riskirati dobro koje imamo za zlo koje može proizaći.” - dakle, poziva žene da glasaju protiv svoga prava glasa.
"Kućanice!", "Čista kuća i dobar dom čine našu djecu sretnijom i zdravijom od bilo kojeg novog zakona. Fleke s tkanine možete čistiti alkoholom, ali nema metode za čišćenje mrlja s reputacije izazvane ljutitom političkom kampanjom." - stoji u proglasu.
Nakon što se tijekom 19. stoljeća na Zapadu proširila zamisao da bi žene trebale biti uključene u političke odluke, različita su objašnjenja, kako s lijeva tako i s desna, počelo se iznositi protivljenje toj ideji, često je opisujući kao štetnu ili gotovo neprihvatljivu.
Otkako je Eva pojela jabuku, žene i muškarci nisu jednaki, pa glasanje to neće promijeniti, žene zapravo i ne žele glasati već samo misle kako bi to bilo zabavno, izbori i glasački adrenalin mogli bi oštetiti plod trudnice, pravo glasa ionako neće pomoći ženama u kuhanju i pranju, a udaljit će ih od obitelji i djece te žene time upropaštavaju sve što su im muškarci dali jer ionako već mogu što god požele, piše Zadovoljna.hr.
Naime, 11. kolovoza 1945., žene u Jugoslaviji izborile su pravo glasa, koje su kasnije aktivno koristile na izborima za Ustavotvornu skupštinu u istoj godini, točnije u mjesecu studenom.
Iako je pravo glasa za žene formalno potvrđeno već 1941. u ranim dokumentima Vrhovnog štaba NOP odreda Jugoslavije, prvi put je zaživjelo 1945. godine, iste godine kad je ukinuta monarhija i proglašena Federativna Narodna Republika Jugoslavija. Tada su i žene postale aktivne na političkoj sceni, ulazeći u Narodni sabor Republike Hrvatske s šest zastupnica.
Ista godina svjedočila je i uspostavi prava glasa za žene u Francuskoj, Italiji i Japanu, dok su zemlje poput Portugala, Argentine, Belgije i Grčke slijedile tek tijekom sljedećeg desetljeća.
Otkako se u 19. stoljeću počela širiti ideja da bi žene trebale sudjelovati u donošenju političkih odluka na Zapadu, naišla je na žestoke reakcije s obje strane političkog spektra.
Izborile su se, a ne dobile, kako tvrde oni koji tvrde da žene razaraju "sve što su im muškarci dali".
Važno je naglašavati da današnja prava nisu iznenada stigla sama od sebe, niti su nam ih darovali muškarci (što je sve očitije u nedavnoj prošlosti, s obzirom na brojne koji bi ih najradije opozvali). Umjesto toga, naše bake i prabake su ih izborile svojim naporom, suočavajući se s osudama, ruganjem, intrigama i maltretiranjem, često i pod cijenu vlastitih života, kako bi mi danas imale te privilegije.
vzaktualno.hr/zadovoljna.hr Foto: ilustracija
