Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, lani smo u Hrvatsku uvezli 12.819 tona svježih rajčica, što bi u odnosu na domaću proizvodnju od 41.223 tona značilo da je svaka četvrta pojedena rajčica (vjerojatno i više jer dio domaće završava i u preradi) bila iz uvoza na koji smo potrošili gotovo 13 milijuna eura ili 100 milijuna kuna, a to je za oko 1,6 milijuna eura više nego 2016. godine.
Više od trećine uvezeno je upravo u jeku sezone, a slično je i s krastavcima. Uvezli smo ih 4241 tone za 2,75 mil. eura, a proizveli 10.622 tone, što znači da je svaki treći iz uvoza, piše Večernji list.
Dok domaće rajčice na tržnicama u prosjeku koštaju između 8 i 15 kuna, akcijska je cijena uvozne (zajedno s maržom i PDV-om) 4,99 kuna za kilogram.
Volovsko srce, domaći amerikanac, jabučarka, krumpirašica, šljivarica, zagrebačka rana i ostale sorte o kojima s nostalgijom pričaju naši stari naći će se tako uglavnom u ponudi domaćih OPG-ova na tržnicama, dok u trgovinama prevladava hidroponski uzgoj, nekoliko vrsta cherryja i grapolo.
Predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara Hrvoje Gregurić kaže kako potražnju za rajčicama i krastavcima može pokriti domaća proizvodnja.
– U slučaju da nema uvozne, domaća bi roba bila nešto skuplja, ali i dalje prihvatljivih cijena – tvrdi on. No trgovcima se ne sviđa što domaće nije uvijek kalibrirano i na njega ne mogu nametati visoke marže pa radije uvoze robu iz stotinama kilometara udaljenih staklenika i plastenika, koja nije pravo ni dozrela. Ali je zbog subvencija kakve nizozemski ili talijanski proizvođači dobivaju od svojih država jeftinija.
– Drugi potiču izvoz viškova kako ne bi rušili cijene domaćih proizvođača na vlastitom tržištu, a u nas je obratno. Omjer uvoznih i domaćih krastavaca i paradajza u RH je 70:30 posto – uvjeren je Gregurić.
vzaktualno.hr/vecernjilist
