Ponos Zagorja i Velikog Trgovišća, Martin Oborovečki, prvi reprezentativac Streljačkog društva Veliko Trgovišće, već je godinama u samom svjetskom vrhu streljaštva. Iza sebe ima naslove europskog i svjetskog prvaka, a ove je godine potvrdio svoju klasu osvajanjem Svjetskog kupa u samostrelu u Beču, gdje je u najjačoj konkurenciji još jednom dokazao da je najbolji na svijetu.
Tim povodom razgovarali smo s Oborovečkim o njegovim počecima, izazovima i uspjesima.
Kada se osvrnete na sve osvojene medalje i titule - što Vam ovaj zadnji uspjeh na Svjetskom kupu znači u odnosu na prethodne?
Nakon osvajanja 4 zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu ove godine, pobjeda na finalu Svjetskog kupa, a i na kraju prvo mjesto u ukupnom poretku su zapravo bili odličan kraj ove samostrelske sezone. Pobjeda iz Beča mi je najdraža do sad, jer sam nakon lošijeg 5. mjesta u kvalifikacijama morao izboriti pobjedu kroz najgori mogući ždrijeb. Tako sam morao izboriti pobjede u tri meča sa strijelcima koji su u posljednjih nekoliko godina stalno bili u finalima velikih natjecanja.
Streljaštvom se bavite još od 2008. godine - sjećate li se svojih početaka i što Vas je privuklo ovom sportu?
Sjećam se da prvih nekoliko godina nisam imao dobre rezultate. Čak se u klubu nisam mogao izboriti među prva tri kako bih nastupio za ekipu. Jednog dana sam otišao na streljanu kako bih probao pucati iz puške, no opalio sam jedan metak i nisam više htio pucati. Neko vrijeme kasnije, uz nagovor obitelji, sam opet otišao probati, no tada sam ostao na streljani, najviše zbog ekipe koja je trenirala.
Godinama ste u samom svjetskom vrhu - kako uspijevate održati tako visoku razinu forme i koncentracije?
Visoku razinu forme i koncentracije je teško održati uopće unutar jedne sezone pa je bitno napraviti dobar plan treninga. Nažalost zbog obiteljskih i poslovnih obaveza, nekada se je teško držati takvog plana te treba improvizirati i koncentrirati se na dijelove treninga koji su u tom trenutku najbitniji.
Koliko je teško u fizičkom i psihičkom smislu izdržati takva natjecanja, pogotovo kada traju satima i pri visokim temperaturama?
Natjecanja su puno duža nego prosječni treninzi, no na natjecanjima uvijek između pucanja imamo vremena popričati s trenerima ili drugim strijelcima. Najveći problem je gubitak koncentracije ili fizičke kondicije prema kraju natjecanja, no s iskustvom se jednostavno naučimo nositi s takvim uvjetima.
Kako izgleda Vaš tipičan tjedan treninga? Koliko je važna fizička priprema, a koliko mentalna stabilnost?
Zbog radnih i obiteljskih obveza, nekada je teško držati se planiranih treninga, no u zadnje vrijeme najveći fokus mi je pronalazak najpreciznijih strelica. Nakon tolikih godina treniranja, barem što se tiče samog pucanja, više nema previše mjesta za napredak pa se onda više bavim tehničkim stvarima. Fizička priprema je vrlo važna jer s manjkom fizičke kondicije dolazi do većeg broja grešaka u pucanju, no mentalna stabilnost je puno bitnija od fizičke kondicije. Zbog promjenjivih uvjeta na otvorenom, ako nismo spremni opaliti na vrijeme, više se umaramo što opet dovodi do većeg broja grešaka pa ako nismo spremni mentalno, krenemo razmišljati o tim greškama i dalje se teško vraćamo u normalno pucanje.
Koji su najveći izazovi samostrela kao sporta - možda financije, oprema ili sam trening?
Najveći izazov, barem na početku, bila je fizička kondicija. Da bismo napeli samostrel, potrebno je nategnuti tetivu samo prstima, a to je kao da dižete uteg od 43 kg pa onda brzo nakon toga treba nanišaniti u centar, a to treba ponoviti 108 puta u jednom natjecateljskom danu. No općenito, barem u disciplini Field kojom se bavim, najveći izazov su sami vremenski uvjeti. Ove godine smo imali priliku isprobati sve moguće uvjete, od laganog vjetra u Češkoj, pljuskova u Velikom Trgovišću, visokih temperatura u Mađarskoj te sad promjenjivog hladnog vjetra u Beču. Svakom od ovih uvjeta se treba prilagoditi i biti spreman na njih, a to je ponekad teško, primjerice ako nemate priliku trenirati na jakom vjetru.
Koja natjecanja slijede - na što se trenutno pripremate i koja su Vam očekivanja?
Za ovu sezonu natjecanja samostrelom su završila. Uskoro kreću pripreme za zračnu pušku, pa nas krajem listopada čeka Salona DC Open i 1.kolo Hrvatske lige u Solinu. Nadam se da ćemo obraniti ekipnu brončanu medalju iz prošle godine ili otići korak dalje u Hrvatskoj ligi, a pojedinačno se nadam da ću ući u uži izbor za reprezentaciju.
Imate li još uvijek neostvareni sportski cilj ili rekord za kojim težite?
Kao i većina sportaša, Olimpijske igre su jedan od ciljeva koje bih htio dostići. Nažalost, samostrel nije olimpijska disciplina, pa bih trebao staviti puno veći fokus na gađanje puškom. Što se tiče samostrela, cilj mi je nadmašiti ostale strijelce koji imaju više svjetskih i europskih medalja u karijeri pa se nadam da ću ih za nekoliko godina barem dostići.
I za kraj - što biste poručili mladima koji tek ulaze u svijet streljaštva?
Streljaštvo je sport u kojem mi naučimo biti bolja verzija sebe. Lakše se snalazimo u stresnim situacijama, bolje se koncentriramo na zadatke koje trebamo odraditi, naučimo kako se smiriti i još mnoge druge stvari koje su korisne u svakodnevnom životu. Streljaštvo nije sport u koji se može ući i odmah biti u vrhu pa treba dosta treninga i strpljenja kako bi došli do sljedeće razine te je važno uvijek pokušavati i nikad odustati. Kako bi rekli iskusni treneri: "Ništa nije gotovo sve do zadnje strelice".
J.Miklauzic/vzaktualno.hr
