Dok broj rođenih u Hrvatskoj nastavlja padati, s najmanjim zabilježenim brojem od 1991. godine, podaci za sjever Hrvatske otkrivaju zanimljive, ali zabrinjavajuće trendove. U tri sjeverne županije – Krapinsko-zagorskoj, Varaždinskoj i Međimurskoj – pobačaji se bilježe u različitim omjerima, dok dostupnost usluga ovisi o volji liječnika, prizivu savjesti i financijskim mogućnostima žena. Ovi podaci postavljaju pitanje: koliko je ženama u Hrvatskoj zaista dostupan izbor o reproduktivnom zdravlju?
Najveći broj poroda zabilježen je među ženama u dobi od 30 do 34 godine (33,8 %), dok je rodilja mlađih od 25 sve manje. Ova promjena u dobi rađanja, s opadajućim brojem poroda, odražava, ne samo promjene u životnim prioritetima i društvenim uvjetima, već i pritiske s kojima se suočavaju žene kad je riječ o reproduktivnim pravima.
Međutim, u sjeni ovih brojki leži druga realnost – pobačaji. U 2023. godini zabilježeno je 7807 pobačaja, od kojih je 3015 legalno induciranih.
Prema podacima iz izvještaja HZJZ-a, tri sjeverne županije pokazuju razlike u broju legalno induciranih pobačaja. Krapinsko-zagorska županija 2023. godine bilježi 203 legalna pobačaja, Varaždinska županija 376, a Međimurska županija 292.
U odnosu na 2022. godinu, Krapinsko-zagorska županija zabilježila je pad s 213 na 203 pobačaja, dok su brojevi u Varaždinskoj županiji ostali isti, a Međimurska županija zabilježila je lagani porast s 285 na 292.
Ali što ti podaci zapravo znače? Je li broj pobačaja odraz pristupačnosti usluga, svijesti žena o njihovim pravima ili nečeg sasvim drugog? Upravo ovdje se otvara prostor za kritički osvrt na stanje u bolnicama sjeverne Hrvatske.
Udruga FAKTIV prošle godine je istražila dostupnost pobačaja na zahtjev u bolnicama u Hrvatskoj. Prema njihovom istraživanju u ŽB Čakovec jedan liječnik ima priziv savjesti, dok ih osam obavlja pobačaje, kirurški i medikamentozno. No, cijena zahvata u ovoj bolnici iznosi visokih 331,81 euro, što ga čini gotovo nedostupnim za žene slabijeg imovinskog statusa. Slična je situacija i u Općoj bolnici Varaždin, gdje troje liječnika ima priziv savjesti, dok ih osam obavlja pobačaje. Cijena? 265,45 eura.
Ove cifre nisu beznačajne. Kada uzmemo u obzir prosječne plaće, jasno je da pobačaj postaje financijski teret za mnoge žene. I dok se medikamentozni pobačaj često reklamira kao jeftinija opcija, realnost je da su cijene kirurškog i medikamentoznog pobačaja u većini bolnica izjednačene, ostavljajući žene bez izbora i prisiljavajući ih na dodatne financijske troškove.
Ono što dodatno zabrinjava jest činjenica da OB Zabok, nije dostavila nikakve podatke o dostupnosti pobačaja.
Priziv savjesti postaje sve veća prepreka za žene koje traže pobačaj. Iako je zakonski omogućen, priziv savjesti u mnogim slučajevima predstavlja sustavnu prepreku koja onemogućava ženama da ostvare svoje pravo na legalan prekid trudnoće.
Iako na papiru žena ima pravo na pobačaj do desetog tjedna trudnoće, stvarnost je da to "pravo" sve više ovisi o geografiji i sreći – sreći da u bolnici ima dovoljno liječnika koji nisu pristaše priziva savjesti.
FAKTIV je oštro kritizirao zdravstvene ustanove koje odbijaju pružiti podatke o prizivu savjesti, što otvara pitanje – kako očekujemo da žene donose informirane odluke ako ih sustav izravno sprečava?
Postavlja se na kraju pitanje, koliko je u Hrvatskoj reproduktivno pravo žena uistinu zajamčeno?
S jedne strane, suočavamo se s padom broja rođenih i promjenom dobnih skupina majki, a s druge strane vidimo kako žene koje se odlučuju na pobačaj nailaze na financijske i institucionalne prepreke. Ova situacija zahtijeva hitno promišljanje o tome kako naš zdravstveni sustav može bolje podržati žene i pružiti im jednaka prava bez obzira na mjesto prebivališta ili financijsku situaciju.
foto: ilustracija
e.rukav/vzaktualno.hr