Povodom sjećanja na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, u Drugoj gimnaziji Varaždin kao sjedištu centra izvrsnosti za nacionalnu povijest održana je stručna međužupanijska tribina „Glasom protiv topova” za profesore povijesti.
Predavanja i tribina organizirani su u sklopu stručnog osposobljavanja profesora povijesti u varaždinskim i međimurskim srednjim školama, a imali su priliku upoznati žive svjedoke i aktivne sudionike Domovinskog rata koji su im dali odgovore na pitanja kakav su doprinos imali Varaždinci i Međimurci u obrani Vukovara, kakav je to utjecaj imalo na našu nacionalnu povijest, i ono najvažnije, kako se oni nose sa sjećanjima.
Kako je naglasila Zdravka Grđan, ravnateljica Druge gimnazije Varaždin poznato je da u predmetnom kurikulumu povijesti nema puno sadržaja koji se bave pitanjima Domovinskog rata što nije dobro. Nacionalnu povijest potrebno je gledati cjelovito i na jednak način učenicima prenijeti ono što je bilo, kako prije 300, tako i prije 30 godina, poručila je Grđan.
-Zato je važno da se profesori povijesti adekvatno educiraju jer je najveća vrijednost upravo to da od sudionika čuju direktno kako je to zapravo izgledalo i kako je to funkcioniralo – rekla je Grđan dodavši kako je poznavanje povijesti izuzetno važno i za učenike kako bi znali tko su, svoju povijest i svoj identitet, posebno u vremenima kada ih sve više odlazi u inozemstvo.
Gosti tribine bili su ravnatelj Hrvatskog memorijalnog dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. sc. Ante Nazor, policajci Darko Posavec i Ivan Piskač koji su kao djelatnici PU Varaždin sudjelovali u bitci za Vukovar te Julije Jančec, profesor povijesti i hrvatskog jezika u Gimnaziji Josipa Slavenskog u Čakovcu koji je na tribini sudjelovao kao primjer dobre prakse.
Na važnost ovakvih tribina osvrnuo se Nazor koji je naglasio da iako su znanstveni podaci bitni, svjedočenja sudionika su neprocjenjiva zbog emocija. Istaknuvši veliku ulogu Varaždinaca i cijele sjeverozapadne Hrvatske u obrani Vukovara, Nazor je rekao kako će kroz ovaj program djeca moći čuti više o ovom važnom razdoblju hrvatske povijesti.
Posavec je opisao kako su postrojbe iz Varaždina na ispomoć u Vukovar krenule već 15. lipnja 1991. godine, a zadnja postrojba sa 185 pripadnika u kojoj je bio i on sam, u Vukovar je ušla 11. rujna 1991. Istaknuvši kako žele prenijeti veliku žrtvu koju su dali u stvaranju neovisne Hrvatske, pojasnio je su samo zahvaljujući velikom srcu neprijatelju uspjeli odolijevati tri mjeseca.
-Od 185 djelatnika, 21 poginuo, 5 ih se vodi kao nestali, 69 ih je ranjeno, a 119 ih je završilo u srpskim koncentracijskim logorima. U tome smo odigrali veliku ulogu jer smo stali ispred lokalnog stanovništva i tražili da nas zarobe, a njih puste – rekao je Posavec.
Piskač smatra da djeca ne znaju dovoljno o Domovinskom ratu i mišljenja je da mu se u zadnje vrijeme posvećuje premala pažnja. Poručivši kako ponos ne blijedi, a emocije su i dalje prisutne, posebno kada se pripremaju za odlazak u Vukovar u kojem imaju puno prijatelja, zaključio je kako obična prijateljstva ne mogu imati takav intenzitet, važnost i značaj kao ratna prijateljstva.
tklopotan / vzaktualno.hr
