Što se događa kad se Hrvati odluče ujediniti? Neki će reći nemoguće, nisu oni složni kao nacija. No, bojkot trgovina i trgovačkih lanaca, koji je jučer zabilježen širom Hrvatske, šalje poruku koja ne može biti ignorirana.
Građani su odlučili stati na kraj bezobraznim poskupljenjima osnovnih životnih namirnica, a sve to uz već prepoznatljive kritike na račun najavljenih mjera koje se često čine previše političke, a premalo konkretne.
Ukoliko ste u srijedu, 24. siječnja, krenuli u trgovinu, vjerojatno ste primijetili – manji broj vozila na cestama, manji broj kupaca, ali i manju količinu računa u trgovinama. Prema podacima Porezne uprave, broj računa smanjen je za čak 40 posto u odnosu na prošli tjedan, a iznos tih računa smanjen je za gotovo polovicu a nisu bila prošla ni 2 sata popodne. Ljudima je prekipjelo!
Samohrani roditelj, umirovljenik, student – tko sve nije osjetio nepoštenje u cijenama? Usporedbe s Italijom, Slovenijom i Njemačkom postale su svakodnevna tema na društvenim mrežama. Zalihe strpljenja građana već su iscrpljene, a političari i trgovci s vrha hranidbenog lanca postali su mete prozivki.
Ali, tko je zapravo kriv za ovu situaciju? Svi prst upiru jedni u druge, no istina je da u ovom lancu odgovornosti nitko nije nevinašce. Početni proizvođači, distributeri, trgovci, pa i na kraju sami kupci, svi smo povezani. Je li vrijeme da se prestanemo pitati tko je kriv i pređemo na konkretne akcije?
Pojedinci koji su inicirali bojkot trgovina jasno su dali do znanja – došlo je vrijeme za promjene. I to ne samo one privremene, nego stvarne, osjetne promjene.
U današnjoj situaciji imamo dva scenarija: onaj u kojem ćemo čekati da inflacija „prođe“ i onaj u kojem ćemo aktivno sudjelovati u procesu stvaranja zdravih uvjeta za sve nas. Prvi scenarij vodi u još veći kaos, dok drugi otvara prostor za konkretnu akciju.
Nije li ironija što smo svi do sada bili uvjereni da „mali ljudi nemaju nikakav utjecaj“, da ne možemo ništa promijeniti? Odjednom, mali ljudi, ti isti građani, odlučili su dignuti glas.
Da, Hrvati su pokazali da nisu spremni sjediti po strani, čekajući da se vladajuće strukture povuku i donesu rješenja.
Bojkot je samo prvi korak, a sada je na onima na vrhu da prepoznaju ozbiljnost situacije i prestanu gurati probleme pod tepih. Osnovne životne namirnice trebaju biti pristupačne svim građanima, a cijene moraju biti realne. Inflacija, uvođenje eura, porast cijena energenata – sve to treba imati svoj okvir u kojem građani mogu i dalje normalno živjeti.
U zaključku, možda bi trebali prestati tražiti krivce, jer odgovornost nije na jednoj strani. Vrijeme je da svi odradimo svoj dio posla.
Građani su rekli svoje, sada je red na trgovcima i političarima da pokažu da su spremni na konkretne promjene. Ništa novo normalno, građani su rekli i pokazali svoje da samo traže normalni svijet, u kojem, zasad možda nećemo biti ravnopravni, ali svijet u kojem trećina stanovništva neće strahovati od gladi.
Neka cijene padnu, neka trgovine prestanu biti polje rata za profit, a ljudi neka se osjećaju sigurno u svojim svakodnevnim odlukama. Jer novo normalno? To već odavno nije normalno.
foto: ilustracija
e.rukav/vzaktualno.hr
