Nastup Hrvatske na Europskom košarkaškom prvenstvu komentirat će poznati varaždinski trener Dražen Cesar.
Hrvatska više nije tempirana bomba kao prije, gdje smo mogli eksplodirati i uništiti sve oko sebe ili pak samog sebe. Sada imamo dobru koncentraciju kvalitete, imamo igrače s iskustvom i izbornik Aco je po prvi puta promijenio fokus natjecanja, ne govori se o početku EP-a, već samo o 10.9. i prvoj nokaut utakmici u Istanbulu.
Pripreme su odrađene u sjajnoj radnoj-natjecateljskoj atmosferi, obrambeno-napadački postulati definirani i po potrebi redefinirani, a po meni vrhunska stvar i važan detalj što ih se nije vuklo po raznim turnirima i umaralo putovanjima, već će formu podizati kroz uvodnu skupinu u Cluju. Otprilike je to neki pobjednički scenarij kakav su koristili Srbi i Španjolci gdje im skupina služi za uhodavanje i uigravanje, a baš smo se na tom segmentu godinama i gubili. Mada formula uspjeha i scenarija ne postoji, ali daje mogućnost, ali ne i garanciju uspjeha.
Prema onome što sam vidio koncept igre je isti, znači što je bilo dobro lani to smo ostavili jer skretanje bi bilo suludo. Problem koji bi mogao isplivati što se sve vrti oko dva igrača, mada oni mogu oscilirati +/- 10-15%, ali opet ako imate shematiziranu igru lako ju je skautirati. Uostalom Šarićeva igra u reketu kreira igru vanjskih igrača te njegov pick u tranziciji s centrom čini razliku, jer u defanzivnoj tranziciji uvijek netko kasni. Kad tome dodamo i igru leđima Bogdanovića te uz centralni pick Simona, raznovrsni smo, a opet vrlo jednostavni, a opet ne shematizirani. Kako Aco kaže: Igračima dam kist da crtaju, ali im ne stavim okvir jer sloboda je najveća odgovornost.
Prvi put u povijesti pojavit će se više od 30 NBA igrača, (Španjolci 6, Srbi, Francuzi i mi po 3).
Da li će i taj broj ponuditi i konačan redoslijed vidjet ćemo za dvadesetak dana. Ali moram spomenuti i da je prvi put u povijesti otkazalo više od 100 igrača. Ne mogu reći da je iz tog razloga prvenstvo slabije, ali ipak bez Llulla, Spanoulisa, Parkera, Botuma, Nowitzkog, Teodosića, Antetokounmpoa, Gentilea je siromašnije.
Kako su se sve repke suočile s otkazima/ozljedama košarkaška karta ovog EP po meni bi izgledala ovako:
Prvi favorit, zvanični Europski prvak Španjolska ostala bez Mirotića te prvog beka Europe koji igra kvalitetno u oba smjera Lulla i to će biti veliki hendikep, strašna centarska linija braće Gasol će kompenzirat nedostatak krila, ali i dalje najbolje kotiraju, dizelaši su i dizati će se prema kraju EP-a.
Srebrni iz Rija Srbi kao drugi favorit ostali bez gotovo cijele unutarnje linije Marković, Nedović, Simonović, Raduljica te uz neigranje Jokića i za maštanje o zlatu je previše, ali im daje pravo da razmišljaju o medalji.
Drugi s EP 2015 Litva izgubila Sabonisa, ali je zadržala kostur ekipe i sve je u rukama Kalnietisa te uz prilično jaku unutarnju liniju predvođenu Valančiuansom opet je kandidat za medalju.
Treći Francuzi su izgubili kičmu momčadi Parker, Batum, Gobert, mada poslije naše tekme pokazali su zastrašujuću razinu igre i razarajuću moć kada u 5-7 minuta Crnogorcima naprave niz 31:6.
Kad govorimo o favoritima iz sjene to su prije svega Latvijci i Slovenci. Latvijci s Porzingisom su dobili puno, taman što im je nedostajalo, možda su i napadački među boljima, bez otkaza su, treba ih izbjegavati. Tu je Slovenija koja je dobila Dončića i Randolfa te uz Dragića može daleko. Gruzija bila prije dvije godine u vrhu, opasna, te Njemačka s najbržim playom Shroderom nezgodna.
Kako bilo, ozljede će promijeniti sliku Eurobasketa. Moglo bi se dogoditi da do medalje stigne netko tko će uhvatiti dobar ritam od osmine finala nadalje, a da se na njega trenutačno ne računa.
Hrvatska – siguran sam da bez obzira na otkaze nije toliko poremećena koliko ove druge repke, a još tome svaki otkaz je Aco okrenuo u našu korist, pretvorio ga u dodanu vrijednost svih ostalih.
Odradili 5 otvorenih i jednu zatvorenu pripremnu utakmicu, osvojili dva jaka turnira, sa skorom 4:1 putujemo u Cluj. S psihološkog aspekta je to dobro, jer te pobjede mada bile u pokusima, rade dobru energiju jer kad se izgubi, uvijek je netko nezadovoljan, možda se netko i posvađa, ali to je uvijek tako, ali kad se pobijedi sve je OK.
Ove pripremne tekme su pokazale da ćemo biti iznimno neugodni kada na unutarnjim pozicijama igraju Šarić-Bender, te uz prilagodbu Bendera da uvijek ne radi Pick&pop ili pick&stage, već da čita situaciju i rola prema unutra.
Mislim da imamo još jednu varijantu koju do sad nismo primjenjivali, a lani nam je bila forte, to je Bogdanović na poziciji lažne četvorke, a Šarić na čistoj petici, uz Tomasa, Simona i Ukića možemo biti opasni u oba smjera. Pick četvorke i petice (Bogdanović-Šarić) bit će teško za braniti.
Ždrijeb nam omogućava da možemo raditi maksimalno do zadnjeg dana u Sv. Martinu jer otvaramo s dvije lakše Mađari i Rumunji, ali opet ne smijemo se mučiti 30 minuta, pa izađe nebitan, ali nepotrebno loš dojam. Poslije slijede prave provjere Crna Gora i Španjolska i tu ćemo već imati neku sliku gdje smo zapravo.
Imamo sinkroniziranu ekipu, imamo iskusne karakterne igrače, možda smo sporiji, ali smo mirniji, imamo obrambene specijalce, imamo napadačke kilere, imamo polivalentnost, imamo momčadsku hijerarhiju, imamu napadačku geometriju, imamo obrambenu koheziju, imamo srce, imamo pamet, sve nam to daje pravo za argumentirani optimizam.
Krenimo i sretno Hrvatska!
www.vzaktualno.hr
