Izgleda kako se srebrna generacija Zlatka Dalića polako raspada. Nakon Vedrana Ćorluke od reprezentacije se danas oprostio i Mario Manđukić (32). U dresu reprezentacije debitirao prije 11 godina u porazu na gostovanju kod Makedonije (2:0). Odigrao je je 89 utakmica u najdražem dresu, a s 33 gola drugi je najbolji strijelac u povijesti iza Davora Šukera (45) i ispred Eduarda da Silve (29). U klupskoj karijeri je do sada odigrao 501 utakmicu, a zabio je 202 gola i osvojio ukupno 20 trofeja. Ovo je zaista teška vijest za našeg izbornika jer takvog fajtera teško da će više pronaći. Manđo je trpio batine od protivnika, ali znao je i vraćati, sve u žaru borbe, sve za svoju Hrvatsku. Njegov gol Englezima koji nas je odveo u finale ući će u povijest i u naša srca. Evo Manđukićevog pisma u cijelosti.
Dragi navijači!
uvijek sam više volio govoriti na terenu nego izvan njega.Stoga mi i ove riječi dolaze malo teže nego što mi je bilo uklizati protivniku ili istrčati sprint u 120. minuti. Teže, jer znam koliko radosti mi donose sva okupljanja, utakmice i pobjede. Teže, jer znam da je slušanje Lijepe naše prije utakmice najveća emocija. Teže, jer znam kakva je čast obući hrvatski dres i predstavljati svoju zemlju. Teže, jer znam da je ovo konačno i da nakon ovih riječi više nema povratka.
Pa ipak, znam da je vrijeme baš za te riječi...
Opraštam se od hrvatske reprezentacije.
Koliko god me srebro napunilo novom energijom, ujedno mi je olakšalo ovu nemoguće tešku odluku. Doživjeli smo svoj san, napravili povijesni uspjeh i pritom osjetili nevjerojatnu ljubav navijača. Tih mjesec dana, kao i dočeci u Zagrebu, Slavonskom Brodu i cijeloj Hrvatskoj, ostat će najvažnija uspomena moje karijere. Bilo je to najljepše putovanje s reprezentacijom i najdraži povratak kući. Presretan sam, ispunjen i do neba ponosan na to srebro koje smo kovali godinama, kroz puno muke, truda, rada, razočaranja i teških trenutaka.
Nema idealnog trenutka za odlazak. Da možemo, vjerujem da bismo svi nastupali za Hrvatsku dok smo živi jer većeg ponosa nema. No, osjećam da je za mene taj trenutak sada. Da sam dao najbolje od sebe, da sam dao doprinos najvećem uspjehu hrvatskog nogometa.
Prije 14 godina, prvi puta sam kao juniorski reprezentativac obukao sveti dres. Od tada sam upoznao, igrao i radio s puno odličnih suigrača, izbornika, trenera i ljudi oko reprezentacije. Svi smo imali isti cilj - dati sve za uspjeh Hrvatske. Zahvaljujem svima, jer je svatko na neki način ostavio trag u mojoj karijeri. Na tom putu sa mnom su uvijek bili moji najbliži, kojima zahvaljujem na velikoj podršci.
I na kraju, hvala navijačima.
Nitko od nas nije savršen. Promašivao sam prilike, gubio lopte ili krivo dodavao.
No, uvijek sam dao sve od sebe i ostavio srce na terenu. Hvala vam što ste to prepoznali i bili uz mene i reprezentaciju.
Od danas, moje je mjesto s vama - među najvjernijim navijačima Hrvatske.
Voli vas Mandžo!
www.vzaktualno.hr/HNS
