Pregračanin Ivan Benc, poznat kao Benc Bic, biciklom je prošao nevjerojatnih 4000 kilometara od Pregrade do Nordkappa u Norveškoj, točnije do najsjevernije točke Europe.
Za taj podvig trebalo mu je točno 30 dana. Strastveni biciklist pokazao je da njegova upornost i trud mogu savladati i najzahtjevnije izazove jer je to do sad bilo najjače putovanje.
Prošao je dosta toga s biciklom, između ostalog bio je i u Španjolskoj i Italiji i sad mu je na karti za oko zapeo sjever i taj Nordkapp, koji je biciklističko hodočašće (biciklistički Camino) sjevernog dijela Europe, što je kod nas manje poznato.
Ivan Benc rekao nam je kako mu je bilo, kroz koje je sve zemlje prošao i što je sve susreo.
- Nordkapp je dosta poznata i motoristička i auto destinacija, a jako je puno domaćih biciklista i nekih koji se odluče na veliku kilometražu, kao što sam i ja. To mi je bilo najjače putovanje do sad i dobar izazov. To je zapravo jedna litica na 300 i nešto metara nadmorske visine koja se spušta u more i gore se nalazi taj metalni globus i vidikovac – ispričao je Benc i dodao kako je putovanje prošlo dobro.
Ti praktički 30 dana živiš vani i to je skroz drugačije putovanje, nego da ideš autom.
- Prošao sam kroz Mađarsku, to je zemlja koja je dosta slična nama i koju svi dobro poznamo. Zatim Slovačku koja je isto tako lijepa i gostoljubiva zemlja, dok je Poljska u jednom ogromnom razvoju i svašta vidiš. Sve tri države su zapravo dosta slične našoj. U Poljskoj sam imao zanimljivu situaciju jer sa sobom imam šator i intuicijski si nađeš mjesto gdje ga smiješ postaviti. Ulovila me kiša u jednom malom gradiću prije Auschwitza i došao sam do jedne crkve gdje je jedan lijepi park. Tamo je bila večernja misa, došli su ljudi i gledali su me te pozdravili sa smiješkom. Objasnio sam im da dolazim iz Hrvatske i kuda idem. Htio sam tamo postaviti šator, ali ga na kraju nisam trebao, jer je nakon mise došao i župnik s kojim sam porazgovarao, te me je s prijateljem odveo i ugostio na jednom obiteljskom imanju. Od tad sam ostao s njima prijatelj i svakodnevno su pitali gdje sam i kako prolazi putovanje – pojasnio nam je Benc.
Posebno je izdvojio Litvu, Latviju i Estoniju, zemlje koje su predobre i drugačije od nas, kod njih nema hedonizma.
- Iz Estonije sam dalje s trajektom išao u Helsinki, u Finsku i kroz nju sam se najviše vozio -1300 do 1400 kilometara, 12 dana i za nju je specifičan život u prirodi. Oni imaju drugačiji pristup životu i stvarima. Južni dio je gušće naseljen i imaš sve kaj ti treba, a sjeverni dio je manje naseljen, to su manja mjesta i ljudi žive u kućama koje su u šumi. Veliki je razmak između kuća, drvene su i to nama nije poznamo. Srećeš i ljude koji žive u kamperima i kolibama. Tamo su stotine jezera, rječica… I prilagodiš se tome, ali vremenski uvjeti su drugačiji nego kod nas, toplo je, ali čim zađe sunce jako zahladi – ističe biciklist iz Pregrade.
U gradu Djeda Mraza kako ga oni zovu, sobovi su normalna pojava, stalno prolaze cestu. U principu su bezopasni, slobodno šeću i to je gore normalno. Ako ideš s autom moraš stati, ali ljudi su smireni i čekaju.
- Finci žive s prirodom i sretni su kad sretnu bicikliste, i zapravo kod njih nema zabrana i zato jesu valjda kao ljudi dobroćudni, nema nadmetanja i nasmijani su. Koliko sam primijetio standard je drugačiji i cijeni se čovjek, a ne materijalizam - govori nam Benc.
Norveška je specifična, ona je svijet za sebe. U gradiću Alta išao je vidjeti katedralu polarne svjetlosti koja je njihova znamenitost i onda je do Nordkappa imao još nekih 250 kilometara.
Benc nam prepričava kako tamo sve funkcionira, ako spavaš vani to je njima normalno. Ljudi u ruralnim krajevima žive dosta nomadski, uzgajaju jelene, love ribe i u fjordovima traže zlato.
- Sve prestaje u petak popodne i tada kreće vikend, nema više gužve u prometu, jedino tu i tamo srećeš kampere. Postoji infrastruktura koja je besplatna za bicikliste, kampere i ljude koji putuju, od sanitarnih čvorova, klupa i vode, dok se kod nas većinom sve naplaćuje, ima marketa u kojima je kava gratis, ako nešto kupiš, nema gostionica – govori o svom viđenju Norveške biciklist Ivan Benc i dodaje kako je sam Nordkapp park prirode, te da oni nisu htjeli da se naruši i devastira, kao što je kod nas obala.
- Ujedno je i otok do kojeg vodi tunel od sedam kilometara koji je pod vodom. Kad se voziš tunelom, svi poštuju bicikliste, nitko te ne gura, zaobilaze te. Šator za prespavati možeš napraviti bilo gdje, samo moraš za sobom ostaviti red – naglašava naš sugovornik.
Koliko zna nije baš bilo biciklista iz Hrvatske koji su putovali do najsjevernije točke Europe, 2001. godine bio je jedan biciklist iz Varaždina i sad ja.
Htio je upoznati taj dio svijeta i kako kaže jako je puno naučio - da bi išao tamo živjeti bio bi drugačiji i sretniji i jako mu se svidjelo.
- Povratak je bio kroz Finsku i Švedsku, prošao sam cijelu Švedsku obalu. Finska, Švedska i Norveška su, ponavljam svijet za sebe, ljudi ne žive poput nas, nitko im ništa ne nameće, kao nama u Europskoj uniji. Nema tolike podjele među njima, puno se radi poljoprivrede i stočarstva i plaća je puno veća nego kod nas i zapravo se cijeni rad. Sve je mentalno tako posloženo i čovjek je ispred svega – završio je strastveni biciklist Benc.
i.belošević/vzaktualno.hr
