Kada sam odlazio na već drugu nogometnu tribinu, u organizaciji Udruge Đuro Kulčar, na kojoj je jučer gost bio poznati varaždinski internacionalac Branko Ivanković, pitao sam se što zapravo novoga od Tanaca mogu čuti i što ga uopće novog može pitati moj dragi i sjajni kolega, u ovom slučaju moderator, Dražen Novosel? Međutim, Tanac je uvijek zahvalan gost bilo kojeg medija ili bilo kojeg društva u kojem će se naći. Taj čovjek s nogometom živi „24 sata“ i koliko god svi mi o njemu i njegovim uspjesima znali, uvijek ćemo saznati nešto novo, nešto zanimljivo. Nema nikakve sumnje da je Ivanković izuzetno elokventan, pristupačan i rekli bismo, nogometno „zavodljiv“. U njegovim rečenicama ima toliko nogometne strasti, toliko tih nogometnih emocija da vas jednostavno zarazi, pa nam je tih sat vremena, koliko smo proveli s njim na tribini, prošlo kao minuta. Treneri često puta znaju govoriti kako je njihov posao izuzetno stresan, ali Tanac, koji na leđima ima 64 godine, tvrdi da on s time nema problema.
- Istina je da je taj posao stresan, istina je i da sam već u godinama, ali kada radiš nešto što voliš, kad to radiš s puno emocija onda stresa nema ili ga ja ne osjećam.
Ivanković je u svojoj karijeri bio prvak s tri kluba u tri države. Sa Dinamom u Hrvatskoj, sa Shendong Lunengom u Kini i ove sezone drugi puta sa iranskim Persepolisom
- Svaka titula mi je draga, svaka ima svoju težinu, ali ona sa Dinamom mi je ipak najdraža. Bio sam prvak i u Kini koja ima svoje specifičnosti i gdje sam shvatio da su igrači veliki egoisti. U Iranu pak su nogometaši potentni i izuzetno radišni na svakom treningu.
Upravo na iranskom nogometu i svojem Persepolisu, gdje uživa nevjerojatnu popularnost, Tanac se najviše zadržao.
- Kada sam dolazio prije dvije godine bili su pred ispadanjem. Izvukli smo se i drugu godinu bili viceprvaci, ali samo zahvaljujući slabijoj gol razlici. Onda smo prošle godine osvojili prvenstvo, a ove godine ga obranili i ušli u četvrtfinale azijske Lige prvaka. Iran je specifična zemlja u kojoj je nogomet gotovo svetinja. Persepolis ima 40 milijuna navijača i sve rezultate doživljavaju izuzetno emotivno. Njihovi igrači ne podnose konkurenciju u momčadi. Znaju stvarati grupice koje ne dozvoljavaju da dolaze igrači sa strane i budu im konkurentni. No uspio sam to izbalansirati i stvoriti koheziju u momčadi, a sve u cilju rezultata. Moram reći i to kako je njihova liga jača od naše, a mogli bi postati i svjetska sila kada bi neke stvari promijenili i radili bolju selekciju.
Nakon Irana i Peresepolisa slijedila su pitanja i o skorom Svjetskom prvenstvu i o mogućnostima Vatrenih.
- Slažem se s Dalićem da je prva utakmica s Nigerijom izuzetno važna i najteža i ako osvojimo bodove trasirat ćemo si dobar put za dalje. E sad, koliko možemo napraviti? Ako prođemo grupu sve je otvoreno.
Neki tvrde da je ova reprezentacija jača od one iz 1998. koja je osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj.
- I tadašnji igrači bili su u velikim klubovima, kao i ovi današnji, ali razlika je u tome što su igrači u tim klubovima manje igrali, nisu bili standardni, za razliku od ovih današnjih koji stalno igraju, a neki od njih su i nosioci igre u tim svojim klubovima poput Modrića, Rakitića, Lovrena, Manđukića i drugih. Imam puno povjerenje u Dalića koji, uostalom kao i drugi izbornici, nema puno vremena. Odluke mora donositi brzo i tu ne može puno pogriješiti. Npr. Vida ili Lovren, Pivarić ili Strinić? Ne, nema tu velike greške.
Mnogi na ovom prvenstvu Njemačku smatraju favoritom.
- Nijemci imaju taj svoj mentalitet, tu poznatu disciplinu, ali ne vjerujem da mogu dalje od polufinala. Nemaju u reprezentaciji igrača ekstra klase, a svaka reprezentacija koja želi napraviti rezultat to mora imati jer takvi igrači rade atmosferu.
Nije Tanacu skoro trebalo niti postavljati pitanja. Rekao je kako niti jedan grad u Hrvatskoj nema toliko nogometnih trenera koji su stalno u „điru“, koliko ih ima Varaždin - Beseka, Dalića, Toplaka i njega. Pričao je kako je devedesetih godina nagovorio Dalića i Beseka da upišu trenersku školu jer je u njima vidio velik trenerski potencijal. Dotakao se i „uskrsnuća“ varaždinskog nogometa, skorih kvalifikacija. Oduševljen je što je na utakmicama Druge lige Varaždin imao tako dobru posjećenost što samo potvrđuje činjenicu da su ljudi željni nogometa. Smatra da je Istra favorit jer je prvoligaš, ali da to ništa ne znači jer je Varaždin pokazao da može igrati s najboljima, a ima i nekoliko iskusnih igrača koji su igrali Prvu ligu. Govorio je i o plaćama današnjih igrača koje su astronomske i nerealne jer bi za te novce igrač, kao Ronaldo primjerice, morao na svakoj utakmici proći barem pet igrača i zabiti gol. Rekao je kako njegovi Iranci dobro znaju da ne voli brazilske igrače koji su lijeni, uzmu novac i onda ne pruže ono za što si ih platio. Želio je postati izbornik Hrvatske, ali nije uspio jer nije bio dio niti splitskog, niti zagrebačkog nogometnog lobija. Nema nekih velikih želja, ali sanja osvajanje azijske Lige prvaka s Persepolisom. Na kraju jednosatnog druženja u znak zahvalnosti Ivankoviću je „ispušenu nogometnu loptu“, baš kao i Zlatku Daliću prije mjesec dana, predao predsjednik Udruge Božidar Vučetić.
www.vzaktualno.hr/r.l.
-
