U subotu, 1.srpnja, s početkom u 12 sati, u Galerijskom centru Varaždin (Uska 7) otvara se izložba akademskih umjetnica Ane Barbić Katičić i Nikoline Šimunović.
Šimunović je rodom iz Dubrovnika, a njeni su radovi daleko od komercijalne eksploatacije nekog određenog toponima, lokacije nabijene prošlošću ili pak mjesta uspomena. To su univerzalni, imaginarni motivi nesputani deteljem i deskriptivnošću koji proizlaze i korespondiraju s krajolikom prostora svijesti;motiv koji opstoji kao čista ideja, kao odraz unutarnjeg temperamenta i zbir konfiguracija stvaralačkih impulsa. Nikolinin cilj nije percepcijski zaokružena kompozicija, zaleđen i statičan prizor koji se čita u jednom dahu, već slika koja rekreira prostor svoga nastanka, slika unutar koje se krećemo, koju postupno otkrivamo sondiranjem njenih planova i evociramo promišljene procese koji su doveli do njene pojavnosti. Gradaciju tih planova ili materijalnih slojeva pratimo kroz cjelokupni Nikolinin dosadašnji opus, bilo da se radi o njihovom prostornom razlaganju, vidljivom kod promicanja i skladanja kadrova u objekt, ili pak planimetrijskom taloženju slojeva na slikama ili kolažima.
Katičić je rođena u Zagrebu, a u predgovoru opisuju da enterijeri njene izložbe više nisu neutralni galerijski prostori, već prizori iz privatnih salona u vlasništvu različitih svjetski poznatih tajkuna što ih je umjetnica pronašla na internetu. U tim salonima sve vrvi od skupocjenog pokućstva, sagova i dizajnerskih predmeta, a mjestimice, ukoliko se pažljivo gleda, moguće je zamijetiti i pokoju umjetničku sliku. Na taj način dolazi do sveopće nivelacije; umjetničko djelo gubi svoju izvornu komunikacijsku ulogu, posve se utapajući u dekoracijskom amalgamu cjelokupnog ambijenta. Na sociološko-psihološke izazove ovakvih motiva Ana odgovora slikarski radikalno. Ponajprije, ona prizore tajkunskih salona tretira isključivo linijski, čime dodatno ʺskrivaʺ umjetnine i tako svjesno potencira problematiku svođenja umjeničkog djela na, kako sama kaže, običnu materijalističku činjenicu u historicističkom društvu. Nadalje, umjesto uobičajenih tehnika slikanja uljem ili akrilikom, ove slike izvedene su pomoću građevinskog silikona. Slikarica ga na svoja platna istiskuje izravno iz tube, na taj način postižući linijsku titravost i stanovitu artificijelnost, s jasnim aluzijama na pogubnu ispraznost pristupanja umjetničkim djelima isključivo s pozicije statusnih simbola. I napokon, nove Anine slike djeluju izrazito dekorativno. Nimalo slučajno. Svodeći ih, zapravo, na svojevrsni ornament uspjelo joj je – služeći se klasičnim medijem slikarstva - iskazati radikalnu i nadasve uvjerljivu kritiku prevladavajuće ornamentalizacije ljudske svijesti.
Izložba ostaje otvorena za razgled do 12. srpnja.
www.vzaktualno.hr
