Današnji učenici sve se češće nalaze pod pritiskom koji nadilazi školske klupe. Uz redovnu nastavu, tu su izvanškolske aktivnosti, treninzi, glazbene škole, pripreme za natjecanja, ali i očekivanja roditelja da uspjeh mora biti savršen iliti 5.0. U takvom ritmu nameće se pitanje, je li opravdavanje izostanaka s nastave, osobito na dane ispita i usmenih ispitivanja, razumljivo rješenje za preopterećenu djecu ili praksa kojom se potiče neodgovornost?
Rasprava o toj temi posljednjih je mjeseci ponovno dobila na snazi, osobito nakon najava izmjena pravilnika kojim bi se pokušalo ograničiti broj izostanaka koje roditelji mogu opravdati. Iako se ideja u konačnici nije u potpunosti realizirala, otvorila je niz pitanja o granici između brige za mentalno zdravlje djece i popuštanja koje dugoročno može imati negativne posljedice.
U anketi provedenoj među čitateljima portala Srednja.hr sudjelovalo je 1.415 ispitanika, a rezultati pokazuju duboku podijeljenost javnosti. Ipak, prevagnulo je mišljenje da opravdavanje izostanaka zbog nepripremljenosti za ispit nije ispravno. Više od polovice ispitanih (oko 55 posto) smatra da izbjegavanje ispita treba imati posljedice jer se učenike time uči odgovornosti i suočavanju s obavezama.
S druge strane, otprilike 40 posto sudionika ankete smatra kako je u redu opravdati izostanak ako se učenik nije pripremio, naglašavajući da su mentalno zdravlje, odmor i rasterećenje od pritiska važniji od jedne ocjene. Preostalih pet posto ispitanika nije bilo sigurno što je u takvim situacijama ispravno učiniti.
Mogućnost da roditelji opravdaju do tri uzastopna dana izostanka, bez ograničenja tijekom školske godine, uvedena je još prije gotovo deset godina kako bi se rasteretili liječnici i pojednostavila procedura opravdavanja kraćih bolesti ili obiteljskih razloga. No praksa je pokazala da su mnogi roditelji tu mogućnost počeli koristiti upravo na dane kada su zakazani testovi ili usmena ispitivanja.
Podaci govore sami za sebe, jer učenici su u jednoj školskoj godini prikupili više od 40 milijuna izostanaka, pri čemu je ogromna većina bila opravdana. Iako neopravdanih sati ima znatno manje, stručnjaci upozoravaju da broj opravdanih izostanaka ne mora nužno značiti i da su svi bili opravdani u stvarnom smislu.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja u javno je savjetovanje uputilo izmjene pravilnika kojima se jasnije definira što se smatra opravdanim, a što neopravdanim izostankom. Poseban naglasak stavljen je na situacije u kojima roditelji djeci namjerno ne dopuštaju dolazak u školu kako bi izrazili nezadovoljstvo ili izvršili pritisak na školu. Takvi izostanci više se ne bi mogli opravdati, a škole bi u tim slučajevima bile dužne obavijestiti nadležne socijalne službe.
Cilj izmjena, poručuju iz Ministarstva, nije kažnjavanje roditelja, već zaštita prava djeteta na obrazovanje i sprječavanje zlouporabe sustava koji bi trebao služiti djeci, a ne olakšavati izbjegavanje obaveza.
Stručnjaci ističu kako razlozi zbog kojih djeca traže da ostanu kod kuće često nadilaze rečenicu "nisam stigao učiti". Pritisak za savršenim ocjenama, strah od lošeg uspjeha, natjecanje za upise u srednje škole i fakultete te poruka da je prosjek 5.0 jedina prihvatljiva opcija stvaraju tlo za anksioznost i izbjegavanje obaveza.
Komentari roditelja na društvenim mrežama otkrivaju dvije jasne struje. Jedni smatraju da u povremenom izostanku nema ničeg lošeg, pogotovo ako se taj dan iskoristi za učenje i psihički oporavak djeteta. Drugi, pak, upozoravaju da se takvim pristupom djecu uči kako izbjegavati probleme umjesto da se s njima suoče.
Treći se prisjećaju vlastitog školovanja i ističu kako njih nitko nije pitao jesu li spremni, da su roditelji bili stroži, a škola jasnija u pravilima. U pozadini mnogih rasprava provlači se i uvjerenje da je današnjim roditeljima izrazito važno da im dijete ima besprijekoran prosjek, čak i po cijenu opravdavanja sumnjivih izostanaka.
Iako je povremeno izostajanje neizbježno i ponekad opravdano, stručnjaci upozoravaju da učestalo izbjegavanje nastave i ispita može dugoročno štetiti djetetovu razvoju - od slabijeg samopouzdanja i odgovornosti do problema u socijalnim odnosima. Škola, poručuju, nije samo mjesto ocjenjivanja, već prostor u kojem se uči kako se nositi s pritiskom, obavezama i neuspjehom.
Pitanje koje ostaje otvoreno glasi: štitimo li djecu ili ih, iz najbolje namjere, činimo nespremnima za izazove koji ih čekaju izvan školskih klupa?
vzaktualno.hr
