Ovoga mjeseca na vrhu Poštak između Velebita i Ličke Plješivice pronađen je izrazito pothranjen, necijepljen i nemikročipiran mladi pas kojega su nalaznici spustili s planine, a uz pomoć udruge Animalex pružena mu je potpuna veterinarska skrb. Zadarski azil preuzeo je pak necijepljenu i nečipiranu kujicu, izgladnjelu gotovo do smrti, koja nema ni godinu dana, a ostavljena je u kamenolomu u Benkovcu.
Ovo su samo dva najnovija primjera kakve inače na tjednoj bazi dobiva udruga Prijatelji životinja o iznimno lošem držanju „lovačkih” pasa u Dalmaciji, a posebno na otocima.
„Kao i u ova dva slučaja, gotovo uvijek radi se o posavskim i istarskim goničima ili psima u tom tipu kakve u Dalmaciji naviše drže lovci. Primjerice, ljetos smo doznali za slučaj psa u tipu posavskog goniča koji je bio pothranjen gotovo do smrti, pronađenog u općini Stankovci pored Zadra. Volonteri su doznali da pas pripada lokalnom lovcu, no kako nisu imali dokaza jer pas nije bio označen, a policija im je savjetovala da psa ostave ‘da krepa’ tamo gdje je pronađen, preuzeo ga je Zadarski azil”, kažu iz Udruge. Navode da je tada i u općini Polača pronađen izgladnjeli nečipirani posavski gonič s tetovažom na uhu pa će i njegov skrbnik, koji ga je doveo do ruba smrti, ostati nepoznat i nekažnjen.
Ističu da lovci obično nekoliko takvih pasa drže dislocirane u polju, kilometrima daleko od naseljenog mjesta, obično u improviziranim nastambama koje ih ljeti ne štite od sunca ni zimi od bure, više su gladni nego siti i često ostaju bez vode danima, dok se opet netko ne sjeti donijeti im:
„Najčešće informacije popraćene fotografijama dobivamo od zgroženih stranih turista koji šetajući unutrašnjošću Dalmacije i otoka, daleko od turistički atraktivnih gradova, pronalaze pse u stravičnim uvjetima.”
Prijatelji životinja reagiraju na svaku prijavu i prosljeđuju ih na postupanje nadležnim institucijama, prvenstveno veterinarskoj inspekciji. Iako su ovlasti inspektora velike i oni mogu podnijeti optužni prijedlog, pa čak i kaznenu prijavu zbog dugotrajna zanemarivanja, gotovo svi slučajevi najčešće prođu bez ikakvih sankcija:
„Poražavajuće je i apsurdno što veterinarski inspektori uglavnom utvrde da skrbnik pasa, lovac, pse drži u primjerenim uvjetima i da su svi dobroga gojnog stanja, iako je i laiku vidljivo da je prekršen niz zakonskih odredaba i da je dobrobit tih pasa ozbiljno ugrožena.”
Napominju da veterinarska inspekcija zanemaruje čak i činjenicu da se svi pronađeni psi koriste za lov, da se prije lova ne kontroliraju testovi i veterinarska dokumentacija psa unatoč tome što je to propisano i da je posebno problematično što nisu cijepljeni protiv bjesnoće, a bili su u izravnom kontaktu s divljim životinjama koje mogu prenijeti opasne zoonoze. Kažu da za najviše takvih pasa zapravo nikada niti ne saznamo jer svoje bijedne živote provode daleko od očiju bilo koga tko bi ih mogao spasiti:
„Pronađu se tek ovi rijetki jadnici koji su ili uspjeli pobjeći ili su ostavljeni da umru jer se nisu iskazali u lovu. Zbrinu ih udruge, ali zbog nemara veterinarske inspekcije lovci ne budu kažnjeni.”
Stoga smatraju da je nužna reforma veterinarske inspekcije, koja bi trebala biti specijalizirana, brojnija, educiranija, učinkovitija i spremnija sankcionirati zlostavljače životinja, neodgovorne skrbnike i sve one koji na bilo koji način zanemaruju životinje i krše Zakon. Više informacija, brojni primjeri nedjelovanja veterinarske inspekcije i peticija za njezinu reformu nalaze se na www.prijatelji-zivotinja.hr.
vzaktualno.hr/prijateljiživotinja
