Advent, došašće, radosno iščekivanje Božića mnogima je najljepše doba u godini – tako je bilo, tako jest i tako će jamačno biti i dalje i to se sigurno neće promijeniti. No ono što se mijenja s godinama, s desetljećima, to su običaji.
U današnje vrijeme Božić se diljem Hrvatske slavi na sličan način, uz ukrašavanje božićnog drvca, sijanje pšenice, kupovanje darova. Nekada to nije bilo tako, pa smo odlučili u ovo predbožićno vrijeme prisjetiti se šti su na Badnjak i Božić radili naši stari.
Nismo dugo razmišljali o tome koga pitati kako se nekada ukrašavalo božićno drvce, odnosno kada se krenulo s božićnim darivanjem. Obratili smo se Tiboru Martanu, diplomiranom etnologu i profesoru pedagogije koji je i sveučilišni specijalist dramske pedagogije, a cijeli svoj život posvetio je zaštiti i očuvanju narodnih običaja na području Grada Novog Marofa u Varaždinskoj županiji, ali i šire.
Božićno drvce? Nekada ga nije bilo
Tradicija ukrašavanja božićnog drvca na Badnjak u našim je krajevima doista dugačka, iako do Prvog svjetskog rata u našim ruralnim područjima nije bilo uobičajeno ukrašavati drvce ovako kako to radimo danas.
-Naši stari bi to radili od grana bora i to onog starog bora koji se nazivao cmrek ili cmrok. Najstariji muški član obitelji odlazio bi u šumu nekoliko dana prije Badnjaka, donio bi grane tog bora i tada bi se radilo nešto slično velikom vijencu. Taj se vijenac tada pričvrstilo na drvene kramove kuća i to je visjelo iznad stola za kojim će obitelj blagovati tijekom blagdanskih dana. Te su se grane okitile raznim jesenskim plodovima, jabukama, orasima, ukrasima od krep papira, ružicama, palčekima, kuglicama – svime onime što su žene izrađivale od blagdana svete Barbare do Badnjaka. Taj vijenac koji je visio iznad stola nazivao se kinč. Što se tiče ukrasa, u južnom dijelu Varaždinske županije terenskim sam istraživanjima detektirao tri malo arhaična oblika kinča koji su u stanovništvu poznati pod nazivima palček, purek i ježek. Ježek je papirnata kuglica, purek je imitacija češera, a palček je poseban cvijet i njegove latice dobiju se tako da se manji komadići krep papira nabiru na palac ruke i onda se udube – rekao nam je Tibor.
Kada se prešlo na klasična božićna drvca kakva imamo danas, taj naziv kinč se udomaćio kao ime papirnatog ukrasa i danas mnoge udruge njeguju izradu cvijeća od krep papira i drugih nakita.
A osim kinča, svaka stara seoska kuća imala je tzv. sveti kut. Bio je to kut glavne kućne prostorije u kojoj je obitelj boravila. Obično je imao raspelo, srce Isusovo i Marijino i slike svetaca koje je ta obitelj posebno štovala.
-Za te su se slike obično zataknule grančice zelenila, a jaslice nisu stajale ispod bora kao danas, nego bi se stavljale u taj sveti kut – pojasnio nam je etnolog Martan.
Tko je koga i čime darivao?
Darivanje za Božić, odnosno darovi ispod božićnog drvca novija su pojava i to nije baš svojstveno našoj tradicijskoj baštini i kulturi, rekao nam je Martan.
-Drugačije je to nekada bilo. Primjerice, zaljubljeni mladići morali su darivati djevojke koje su im se posebno sviđale crvenim jabukama i to nakon polnoćke. To je bio osjećaj za darivanje i lijepo, a na božićno jutro morao se darivati zdenac, odnosno bunar. Naime, prva osoba koja je ujutro rano na Božić odlazila na zdenac po vodu morala je u zdenac ubaciti jabuku, komad kruha, orah, ponekad čak i kovani novac. Tako se zdencu zahvalilo što daruje vodu i zamolilo ga se da vodu daje i dalje, da nikad ne presuši– objašnjava Martan.
Darivanje djece počelo je nedugo nakon Drugog svjetskog rata, ali vrijedi napomenuti da tada darove nije donosio Djed Mraz ili Djed Božićnjak, nego mali Isusek. Inače, do tada je u tom dijelu adventa mališane darivao Sveti Nikola, a ponekad i Sveta Lucija.
Tibor Martan otkrio nam je još jednu zanimljivost vezanu uz darivanje: u slamu koja bi se stavljala ispod stola za kojim se blagovalo, odrasli bi znali sakriti orahe ili jabuke pa bi ih djeca tražila i, naravno, svatko bi uzeo ono što je pronašao. Uz to, ponekad su znali sakriti i kakav manji nožić, tzv. kosturicu, pa je veselje bilo još i veće.
Danas je mnogo toga drugačije nego što je bilo nekada, no najvažnije je da, bez obzira na način na koji slavimo Božić i bez obzira na konzumerizam koji teško da možemo izbjeći, nikada ne zaboravimo da je Božić vrijeme ljubavi, mira, radosti, vrijeme koje trebamo provesti s najmilijima u zajedničkom iščekivanju, a potom i slavlju.
Neka vam je svima, kao i vašim najdražima, sretan i blagoslovljen Božić!
ak/vzaktualno.hr
