Pandemija SARS CoV-2 virusa naučila je društvo i gospodarstvo mnogočemu, a prvenstveno tome da neke organizacije nisu dovoljno dobro pripremljene za brzu promjenu načina funkcioniranja.
Drugim riječima, lockdown je pokazao kako su organizacije iznimno osjetljive na prekid tradicionalnog načina poslovanja budući da velik dio njih nema razvijen plan osiguranja kontinuiteta poslovanja. Šok koji je trajao nekoliko tjedana rezultirao je promjenom dosadašnje paradigme poslovanja i poslovanje se, više-manje, preselilo online. Međutim, zastoj koji je trajao tih nekoliko tjedana rezultirao je stvaranjem gubitaka što je ugrozilo egzistenciju mnogih organizacija. S obzirom na to, postavlja se pitanje kako osigurati tj. nastaviti poslovanje u uvjetima krize?
U prvom redu, svaka organizacija čije se poslovanje temelji na sustavu upravljanja kvalitetom treba analizirati rizike koji bi mogli ugroziti njezin kontinuitet poslovanja, odnosno koji bi mogli rezultirati pojavom troškova zbog ne kvalitete. Za sve identificirane rizike, organizacija treba definirati mjere za njihovo smanjenje, odnosno smanjenje posljedica rizika. Što to znači kad se govori o osiguranju kontinuiteta poslovanja?
Rizici kao takvi jedan su od osnovnih uzroka zbog kojih može doći do prekida poslovanja. Pandemija SARS CoV-2 virusa svakako je jedan od rizika. No, organizacije nisu mogle predvidjeti da će se pandemija dogoditi. Međutim, proboj virusa u RH mogao se očekivati i organizacije su trebale prepoznati to kao jedan od rizika budući da se virus pojavio u Kini i naglo se počeo širiti među populacijom iz čega se moglo iščitati koliko je zapravo visok rizik da virus ugrozi kontinuitet poslovanja. Osim toga, organizacije su trebale naučiti na tuđim greškama tj. greškama organizacija koje su već bile zahvaćene virusom i razviti postupke temeljem kojih će smanjiti mogućnost da proboj virusa ugrozi poslovanje.
Nadalje, jedna od mjera koja organizacijama stoji na raspolaganju je definiranje planova oporavka u slučajevima kada ih zahvati kriza unatoč tome što su definirale postupke koji će se aktivirati ako dođe do pojave krize. Planovi oporavka unutar sebe sadržavaju mjesta kao i aktivnosti za koje će se alocirati resursi kako bi organizacija mogla nastaviti pružati usluge, odnosno proizvoditi proizvode, a što je jedan od temeljnih zahtjeva zainteresiranih strana.
Osiguranje kontinuiteta poslovanja od posebne je važnosti za bolničke organizacije budući da prodor virusa u bolnički sustav može značiti rad s manjim brojem liječnika i medicinskih sestara, odnosno tehničara. Manji broj dostupnog osoblja kao posljedicu može imati smanjenu mogućnost da sustav pruži adekvatnu skrb i njegu korisnicima usluge – pacijentima. To posljedično može rezultirati i problemima za društvo u cjelini budući da se, zbog prodora virusa u bolnički sustav, ne može nastaviti kontinuitet u pružanju do sada uobičajenih usluga korisnicima.
Jedinstveni recept za osiguranje kontinuiteta poslovanja ne postoji. Međutim, organizacije trebaju pratiti i analizirati promjene u organizacijskim okolinama i na temelju identificiranih promjena definirati adekvatne mjere koje će biti usmjerene prema smanjenju rizika od narušavanja kontinuiteta poslovanja, a samim time i smanjenja identificiranih rizika.
Svakako treba napomenuti kako organizacijama na raspolaganju stoji i mogućnost implementacije, odnosno certifikacije sustava upravljanja kontinuitetom poslovanja po normi ISO 22301:2019.
Ovaj prilog omogućuje Odjel logistike i održive mobilnosti (https://www.unin.hr/tehnicka-i-gospodarska-logistika-kc/opce-informacije/)
vzaktualno.hr
