Dugo, zaista predugo su Varaždinci čekali povratak prvoligaškog nogometa u svoj grad. Jučer na večer, nakon sedam godina i pedeset dana, i to smo dočekali. Nakon pobjede u Sigetu prošlog petka, čekala se ta subota i taj Šibenik. Bilo je to sigurno najdužih osam dana u životu nogometaša Varaždina, ali i njihova trenera Branka Karačića. Puno puta sam tijekom tjedna razgovarao s igračima. Bili su odlučni, znali su da ovakvu priliku ne smiju propustiti. Glavica mi je jedno jutro na kavi rekao: „Sused, sad ili nikad! Ako ovo ne iskoristimo nismo za Prvu ligu“. Iste riječi ponovili su Benko i Jertec. Ipak, tekma u sjajnom dekoru, pred 9.000 gledatelja, nije dobro počela. Varaždin je bio sputan. Bio je u grču i Šibenik je djelovao bolje, odlučnije, hrabrije, igra mu je bila tečnija. Varaždin je imao ogromnu „rupu“ u sredini. Preskakala se igra, tražio se Jertec koji je bio dobro markiran od Rocea koji ga je pratio u stopu. Srećom pa tu bolju igru Šibenčani nisu znali konkretizirati. Varaždin se nakon dvadesetak minuta ohrabrio, počeo je igrati. Bilo je sjajnih prilika Ćelića, Glavice, Benka, ali sve je „poskidao“ fenomenalni golman Šibenčana Labrović.
Bila je milina gledati igrače Varaždina kako se bore za svaku loptu, s koliko žara i koncentracije su bili u toj utakmici. Recimo, Glavica je bio izvanredan. Karačić ga je konačno postavio na njegovu „prirodnu“ poziciju, na desnu stranu gdje je radio pravi „dar-mar“ u šibenskim redovima. Postigao je i izvanredan gol. Jertec je opet bio kolovođa iako ga prvo poluvrijeme nije išlo jer je bio dobro čuvan. A Benko? Taj čovjek je fenomen! S 36 godina na leđima trčao je cijelu utakmicu kao lud, borio se, „tukao“ sa stoperima Šibenika i zabio im na koncu dva gola. To je trojac koji je iznio ovu utakmicu. Ne, nećemo zaboraviti niti ostale. Perković je desno bio sasvim solidan. Miličević je na lijevom boku, naročito u prvom dijelu, bio odličan, sa nekoliko sjajnih prodora. Ne sjećam se da su stoperi Ćelić i Zebić igrali do sada zajedno. Bili su dosta dobri pa Nevistić gotovo da nije imao posla. Babić je dobro kontrolirao sredinu, Fučak je na početku djelovao impresionirano, ali nije bio tako loš. Dobru dionicu odigrao je i Brlečić kojeg je odlično zamijenio Kolarić. Svi su dali svoj veliki doprinos divnoj nogometnoj večeri koju nije mogla pokvariti niti jaka kiša u drugom poluvremenu. Ne smijemo zaboraviti niti trenera Karačića. Došao je u Varaždin nakon smjene Mumleka. Nisu niti njemu odmah cvjetale ruže. Rezultati ga nisu mazili, ali u zimskoj pauzi uspio je posložiti momčad po svom ukusu i prema mogućnostima kluba. Igrači su govorili kako je u svlačionicu unio veliku dozu gospoštine i poštovanja prema svakom igraču. Nije bilo povišenih tonova, nije bilo tenzija, znao je „baratati“ i s velikim zvijezdama i s njihovim egom, a njegova mirnoća i iskustvo bile su od presudne važnosti. Zato Karačiću također pripada velik dio zasluga za ovaj uspjeh. Sigurno je kako će za Prvu ligu Varaždin trebati pojačanja. Ova momčad u tom rangu natjecanja ne može „živjeti“ samo na leđima Benka i Jerteca. Ipak, pustimo sada to. Nek' se dečki vesele, zaslužili su, a o rekonstrukciji momčadi brinut će se Uprava, Grad i Županija koje Dalić i društvo željno očekuju.
www.aktualnohr/r.l.
