Nakon što je intervencija na instalaciji famozne Mesekove Krinoline 'uzdrmala', pa i zgrozila Varaždince, odlučili smo popričati s autoricom ove akcije Ksenijom Kordić, akademskom umjetnicom, ali i radikalnom feministkinjom i pripadnicom neformalne skupine Femrevolt. Sa Ksenijom smo razgovarali o položaju žena u današnjem društvu, cilju ovakvih akcija, propitivanju patrijahalne i rodne ideologije i seksizma u našem društvu, ali i o brojnim drugim 'osjetljivim' pitanjima koja muče naše društvo i koja se odnose na ljudska (ženska) prava, etiku, religiju i identitet.
Kakav je položaj žena danas? Postoje li dvostruka mjerila prema muškarcima i ženama?
-Položaj žena u Hrvatskoj danas je uistinu nezavidan. Kapitalistička kriza dovela je ponovo ogroman broj žena u potpunu ekonomsku ovisnost o muškarcu, a to sustavno prati i osnaživanje katoličke crkve i retradicionalizacija društva, pa su ženama vrlo suženi izbori i opet su reducirane na kućansku sferu, a na ‘tržištu rada’ uglavnom izvlače deblji kraj jer se većinom zapošljavaju na određeno.
Iako ni položaj muškaraca nije sjajan, ipak postoje razlike i, osim razlike u plaći koja ide u korist njima, ne pate od opresivnih tradicionalnih uloga koje ih izguruju iz javnog prostora, a ne pate ni od nasilja kojem su žene izložene prvenstveno u svojim domovima, gdje bi trebale biti najsigurnije.
Što želite postići svojim akcijama?
-Svojom umjetnošću i aktivizmom pokušavam vratiti ženama pravo glasa, pravo na propitivanje sustava u kojem smo se našle, ali iz ženske perspektive. Umjetnost i aktivizam za mene su jedno te isto, čin društvene odgovornosti pojedinke, čin solidarnosti s onim ženama koje nemaju priliku artikulirati javno svoju bol, iscrpljenost i potlačenost.
Što Vas je potaknulo da krenete u propitivanje patrijahalne i rodne ideologije, seksizma u društvu i sl.?
-Od djetinjstva sam bila svjesna različitog tretmana koje imamo kao žene, potcjenjivanja i ušutkivanja. Vremenom je to samo raslo u meni i što sam starija, to sam ljuća i opasnija! To su u meni prvo njegovale mama i baka, a sada sam sretna jer svakodnevno upoznajem jake i politički aktivne žene koje su mi nit vodilja iz patrijarhalnog labirinta. Nadam se da je vrijeme sazrelo za konkretniju političku organizaciju i djelovanje žena.
Da li doista krinolina ili vjenčanica simboliziraju žensku potlačenost i objektifikaciju iako ih žene svjesno i samovoljno odabiru, namjerno naglašavajući određene atribute? Snose li i žene dio odgovornosti za svoj položaj u društvu ili je to isključivo konstrukcija muškog uma i percepcije?
-Žene su uslovljene nasiljem, društvenim očekivanjima i nesmiljenom propagandom iz svih masovnih medija. Neke feminističke psihologinje to nazivaju kolektivnim štokholmskim sindromom. Radi se o tome da je konformizam za mnoge od nas način preživljavanja, ali žene toga nisu svjesne i nemaju gdje saznati da je tako. Zato mi koje imamo privilegiju da to znamo, moramo djelovati odgovorno, ali otpor kulturnoj hegemoniji nikada nije ugodan i uzrokuje konflikte i unutar pojedinke i unutar društva.
U kojim segmentima se položaj žene poboljšao u odnosu na ranije, a u kojem pogoršao?
-Jako mi je teško izdvojiti ijedan segment koji bi ukazivao na poboljšanje položaja žena u odnosu na, na primjer, socijalizam. Iako ne idealiziram period jugoslavenskog socijalizma, prelaskom u kapitalizam svjedočimo isključivo eroziji stečenih prava, počevši od radnih, pa do reproduktivnih. Feminizam je postao potpuno nevidljiv na političkoj sceni, a sve ono što se danas naziva ljevicom ustvari su liberalne, centrističke, status quo politike, koje nimalo ne propituju ni kapitalistički, ni patrijarhalni sustav. Već i letimičan pogled na programe aktualnih političkih stranki, čak i novijih, progresivnog predznaka, pokazuje potpuni izostanak feminističkih politika, čak i kada su žene formalno lica koja nose kampanju.
Da li u svijetu generalno prevladava patrijahalno društvo ili je to karakteristika balkanskih društava?
-Patrijarhat ili muški supremacizam apsolutno je dominantan globalno. Uopće je teško i sve teže zamisliti alternativu, a ni povijesno gledano, nije bilo puno primjera egalitarnijih društava. Neoliberalna ideologija koja dominira kulturnim zapadom, odnosno zemljama kapitalističkog centra, ne ostavlja mjesta propitivanju društvene stvarnosti, jer moramo biti uvjereni da je to što postoji na Zapadu vrhunac evolucije i društvene slobode, dok se u stvarnosti radi tek o ideologiji koja omogućuje da se na probleme ne gleda kao zajedničke, nego se oni individualiziraju, te se na taj način razbija ikakva mogućnost društvene transformacije.
Kulturni Zapad dozvoljava isključivo kritiku tradicionalnih patrijarhalnih društava i kulturnih praksi koje nalazimo na globalnom istoku i jugu, odnosno kapitalističkim periferijama kojima i sami (balkanci) sve više pripadamo. Ta kritika ne nastaje zato što Zapad vjeruje u oslobođenje žena, već zato da skrene pozornost sa svojih vlastitih politika.
Zašto se ženu olako stigmatizira kao kurvu, a muškarca kao macho mana? Zašto su žene kroz čitavu svoju prošlost, pa i sadašnjost stigmatizirane?
-Žene se stigmatizira na mnoge načine, bilo kao ‘kurve’, što je stigma koja dolazi iz konzervativnih pozicija, bilo kao ‘frigidne’ što je stigma s liberalnih. S druge strane, muškarci ne nose nikakve stigme, bez obzira na svoje ponašanje i bez obzira na političku perspektivu, čak i kad su notorni nasilnici i/ili silovatelji.To dobro ilustrira cinizam ideologije, jer žena ne može biti dobra ni u jednom slučaju, ma što ne/radila.
Što bi žene trebale učiniti da se njihov položaj u društvu promijeni?
-Educirati se feministički i politički organizirati jer individualno nećemo i ne možemo promijeniti sustav.
Kakva je situacija s feminističkim pokretima u Hrvatskoj?
-Feminizam je u Hrvatskoj gurnut na političke margine, akademiziran i nogiziran. S tih pozicija možemo tek pomalo popravljati sustav, to jest točno onoliko koliko sustav procijeni da mu nije na štetu. Svaki radikalniji pokušaj stoga ne može uroditi plodom. Feministkinje i svi ostali radikalni elementi bi se trebali udružiti i kreirati stvarnu alternativu postojećem stanju i to kroz solidarizaciju i ujedinjenu borbu protiv sustava, te omasovljenje radom i organizacijom odozdo.
M.Horvat/www.vzaktualno.hr
