U Republici Hrvatskoj nakon Domovinskog rata na područjima ratnih djelovanja, zaostalo je mnogo eksplozivnih sredstava. Sve su one stalni izvor opasnosti za život i zdravlje ljudi koji žive u njihovoj blizini koji ima velik utjecaj na mogućnost korištenja prirodnih resursa na tim područjima i ograničava mobilnost, rad i ekonomski rast tih područja nakon ružnih ratnih godina.
Kako bi se riješio taj primarni problem i smanjila ugroza te područja vratila u funkciju u RH su već 1995. godine pokrenuti radovi razminiranja unutar sektora Civilne zaštite. Nedugo nakon toga doneseni su zakonski i podzakonski akti koji su omogućili uspostavu Hrvatskog centra za razminiranje i otvaranje pristupa privatnom sektoru u rješavanju tog problema. U početku su se prema prioritetima razminirala područja oko naselja kao što su Vukovar, Osijek, Šibenik, Zadar i ostala naselja koja su bila poprišta sukoba i infrastrukturnih objekata poput prometnica, dalekovoda, brana, plinovoda, nasipa i slično. S vremenom se prešlo na poljoprivredna područja i šume i u konačnosti na ostala područja koja su manjeg prioriteta, i gdje je fluktuacija ljudi manja i opasnost za veći broj ljudi smanjena poput područja Južnog Velebita, Dinare, Male Kapele, Baranje, Papuka i Psunja.
Trenutno se nalazimo u završnim godinama razminiranja i vjerojatno je da će do kraja desetljeća cijelo područje Republike Hrvatske biti čisto od minsko eksplozivnih sredstava (protupješačkih i protuoklopnih mina) i raznog streljiva (bombe, minobacačke mine, rakete, granate, trombloni i sl.) koje je korišteno i nije se aktiviralo pa predstavlja realnu opasnost i ugrozu za ljude i životinje zbog svog eksplozivnog punjenja.
Cijeli taj posao predstavljao je i predstavlja značajan logistički zadatak i bez dobre logistike nije ga moguće izvesti. Cilj i zadatak logistike je omogućiti ostvarenje nekog posla planiranjem, organizacijom i dopremom potrebnih resursa (potrebnih informacija i uspostavljenih kanala komunikacije, kompetentnih i obučenih ljudi sa potrebnim vještinama i znanjima, potrebnih materijalnih sredstava za izvođenje radova od strojeva, opreme i sl. i potrebne energije i energenata poput struje i goriva) za izvođenje tih radova na pravo mjesto u pravoj količini i kvaliteti i u pravo vrijeme uz poštivanje potrebne razine sigurnosti i uz zadovoljavajuću efikasnost i efektivnost kako bi se radovi mogli odvijati na ekonomski, ekološki i socijalni održiv način. S obzirom na specifičnost razminiranja i stalnu ugrozu za ljude na radilištu i one koji žive i borave u blizini odvijanja poslova, životinje, infrastrukturu i okoliš, ovaj logistički zadatak je na još višoj razini.
Kako bi se iz temelja razvio dotada nepostojeći i nepoznati sustav razminiranja u novostvorenoj državi, prvenstveno je bilo potrebno uspostaviti pravni okvir i izraditi plan koji će biti usklađen sa domaćim i međunarodnim propisima i ugovorima, poput Otavske konvencije o zabrani protupješačkih mina. Planom su definirani resursi za izvedbu ovih radova kojim se krenulo u njihovu nabavu, pripremu i obuku. Obuka za rad s eksplozivnim sredstvima tražila je poseban stručni kadar instruktora i nastavnika (koji je uzet iz vojnog i policijskog sektora sa bogatim iskustvom iz netom završenog rata) te prikladne poligone, laboratorije, učionice i sredstva za obuku.
Početna ekipa koja se je formirala prvo u sklopu Civilne zaštite, a zatim unutar AKD Mungos da bi se ubrzo počele otvarati privatne tvrtke kojima je ovo bio područje interesa i rada. Novoosnovani Hrvatski centar za razminiranje imao je zadatak napraviti izviđanje cjelokupnog terena i izradu karata minski sumnjivih površina koje su definirale površinu i zahtjevnost posla te izradu prioriteta, pošto je bilo očito da će taj posao potrajati, i izradu plana odrade i financiranja koji je trebalo usuglasiti sa Vladom RH i međunarodnim kreditorima i donatorima. Iz napravljenih strateških planova nastalih na tim okvirima, radili su se godišnji planovi razminiranja na razini države iz kojih su se radili godišnji planovi nabave usluga razminiranja i raspisivali javni natječaji za izvođenje pojedinih poslova (površina za razminiranje) na koje su se javljale akreditirane tvrtke. One su u svojim organizacijama morale uspostaviti cijeli svoj logistički sustav nabave kojim su se javljale na pojedine projekte.
Kako bi bile sposobne i u mogućnosti izaći na natječaj i participirati u natjecanju za posao, trebale su osigurati određene preduvjete poput pravne, financijske, tehničke i kadrovske sposobnosti koje je pojedini posao zahtijevao. To je značilo da su tvrtke trebale biti akreditirane od MUP-a za rad na poslovima razminiranja što je pretpostavljalo postojanje zaposleno zahtijevane vrste i broja stručne i licencirane radne snage, uspostavljene i verificirane Standardne operativne postupke, posjedovanje propisane verificirane zaštitne opreme i sredstva za rad (npr. detektore metala) i opreme (poput strojeva za razminiranje i pasa za pronalaženje mina) koji imaju aktualan godišnji certifikat o kvaliteti ovlaštenog centra za akreditaciju tih sredstava i opreme te osigurana skladišta za skladištenje eksploziva (preko Ugovor o najmu) i osiguranu potporu akreditiranih tvrtki za izvođenje uništavanja pronađenih sredstava (vlastita akreditacija ili Ugovor sa akreditiranim tvrtkama).
Osim toga trebalo je dokazati financijsku sposobnost i dostaviti garancije za ozbiljnost ponude, a kada se posao na natječaju dobije i za dobro izvršenje posla. Sva ta logistička priprema potrebna je da se uopće može krenuti u postupak nabave posla i da se izvođač dokaže sposobnim da posao odradi na zakonski propisan, siguran i održiv način. Samo izvođenje poslova zahtijevalo je drugu vrstu logistike, operativnu. Poslovi su se odrađivali na različitim lokacijama u različitim vremenskim uvjetima i u različitim rokovima.
S obzirom na lokaciju trebalo je imati u vidu različita naseljena područja i osiguravanje sigurnosti ljudi prilikom izvođenja radova u njihovoj blizini, zatim prilikom radova uz i na različitim infrastrukturnim objektima organizirati ograničenja prometa i pristupa i raditi sa posebnom pažnjom da se ti objekti (npr. dalekovodi, ceste, nasipi, plinovodi, željeznice, naftovodi, luke i sl.) ne oštete prilikom izvođenja radova. Prilikom radova u blizini prometnica trebalo je isplanirati, organizirati i izvesti posebnu regulaciju prometnica kako se ne bi prekinuo promet u potpunosti, a istovremeno da se poslovi mogu odvijati (npr. uz autoceste i ostale prometnice višeg ranga te uz prometnice nižeg ranga za koje nema alternativnih pravaca za zaobilaženje prilikom izvođenja radova, zatim uz željeznicu i riječne tokove uskladiti radove sa voznim redom).
Na sva ta mjesta rada trebalo je dostaviti i potrebne resurse kako bi se radovi mogli izvoditi. Prvenstveno, tu je trebalo dovesti ljude, koji dolaze iz svih krajeva Lijepe naše, te im osigurati adekvatne uvjete smještaja i hrane, što je ponekada bilo vrlo zahtjevno kada se je radilo u geografski udaljenim, izoliranim područjima vrlo niske naseljenosti bez potrebnih smještajnih kapaciteta. U tim slučajevima je putovanje sa najbližeg smještaja na posao i nazad znalo trajati i po nekoliko sati dnevno. Tu su se logistički vrlo zahtjevnim pokazali geografski i zemljišni uvjeti kao što su razni planinski lanci poput Velebita, Dinare, Male Kapele, Papuka i Psunja te močvarna područja u Baranji i uz riječne tokove svih rijeka koje su dijelile zaraćene strane (Drava, Dunav, Sava, Una, Vuka, Bosut, Cetina, Kupa, Mrežnica i bezbroj manje poznatih rječica i potoka) koji su bili prirodna prepreka za pristup teškim strojevima i vozilima za prijevoz tereta i ljudi. Izuzetan logistički napor je bio potreban da se teškim strojevima za razminiranje omogući da se popnu na planine ili uđu u močvarna područja ili forsiraju rijeke na nepristupačnim mjestima, a razni nerijetki kvarovi i oštećenja na strojevima od eksplozija i uvjeta rada, koji bi ih onesposobili za rad i kretanje tražili su odličan opskrbni lanac i JIT logistiku rezervnih dijelova na ekstremna mjesta te još veću dovitljivost i napor raznih servisera i prijevoznika koji su potrebni prilikom rješavanja ovakvih izazova i po suncu i po kiši i vjetru i zimi i noću.
Naročito su bili zahtjevni u kombinaciji sa vremenskim uvjetima u određeno godišnje doba na određenoj lokaciji poput snijega u gorju, planinama i nizinama, bura u Dalmaciji, poplave u raznim područjima uz razne vodene tokove i močvarnim i poplavnim područjima, zatim najezde komaraca tijekom ljetnih mjeseci u blizini vodenih površina koji su značajno otežavali radove i potrebnu razinu koncentracije djelatnika prilikom radova s obzirom na stalnu opasnost od nekontrolirane eksplozije prilikom izvođenja radova na trasi. U svim tim uvjetima potrebno je osigurati stalni sustav veza i komunikaciju između sudionika te stalnu sanitetsku potporu za slučaj nesreće što je ponekad zahtijevalo i osiguranu potporu helikopterima Ministarstva obrane na vrletima Velebita, kako bi se potencijalnim unesrećenima pružila čim bolja prilika za preživljavanje.
Osim toga značajnu logističku podršku tražilo je i uništavanje pronađenih sredstava od skladištenja potrebnih eksploziva za uništavanje pronađenih sredstava, preko prijevoza tih količina eksploziva do mjesta uništavanja sve do osiguranja potpore i ograničavanja pristupa i kretanja na potrebnoj sigurnoj udaljenosti prilikom izvođenja uništavanja kako bi se izbjeglo stradavanje ljudi koji žive i borave u blizini. Česte detonacije prilikom uništavanja pronađenih sredstava plašile su godinama ljude i vraćale ih u vremena ratnih strahota. U svakom slučaju, radovi razminiranja u Republici Hrvatskoj privode se kraju, međutim uz sve ove pripremne i popratne logističke napore da se osiguraju uvjeti kako bi se poslovi mogli izvoditi na siguran način nije se spriječilo stradavanje djelatnika, kako prilikom izvođenja poslova od eksplozija ili rada strojeva, tako i prilikom odlaska i povratka, na stotinama kilometara udaljen posao, stradavanjem u prometnim nezgodama.
Ipak, kako se i ovih dana dešava stradavanje civila i turista na minski sumnjivim površinama koje još nisu očišćene, vidljivo je da je svaka pronađena i uništena mina bila nagrada za ovaj logistički zahtjevan posao. U međuvremenu je organizacijom i kontrola izvođenja poslova prešla u sektor Civilne zaštite unutar MUP-a RH i oni će taj posao do kraja desetljeća privesti kraju. Istrošeni strojevi i oprema će se kroz povratne logističke sustave reciklirati ili odložiti na prihvatljive načine, dok će se dio novijih upotrijebiti na nekim zagađenim područjima diljem svijeta (npr. Ukrajine, Afganistana, Libije, Kolumbije, Iraka ili Sirije) uz potrebno investicijsko održavanje i neke nadogradnje i poboljšanja u tvrtkama koje su se razvile kako popratni sektor za proizvodnju specijalizirane opreme i strojeva za poslove razminiranja (Dok-ing , Šestan&Bush, Croshield, Gra-po Minotehnika…) i kojima je područje RH bio svojevrsni laboratorij za istraživanje i razvoj novih rješenja u ovoj rastućoj grani.
Skladišta, radione i poslovne zgrade tvrtki koje se bave ovim poslom prenamijenit će se za nove poslove ovih tvrtki ili će se prodati nekim drugim tvrtkama za druge namjene. Ostat će na kraju otvoreno pitanje zbrinjavanja usko specijaliziranih djelatnika sa poslova razminiranja, njihove preobuke i uključenja u neke druge civilne poslove. Neki stariji djelatnici će karijeru završiti u zasluženoj mirovini nakon životnog vijeka provedenog na minskom polju u terenskom životu punom izazova i nesigurnosti. Drugi, naročito mlađi koji se kraće vrijeme bave ovim poslom trebat će naći nove izazove i branše. S obzirom na njihovo bogato operativno logističko iskustvo, vjerojatno će lako pronaći svoje mjesto i u manje zahtjevnim „civilnim“ poslovima.
Ovaj prilog omogućuje Odjel logistike i održive mobilnosti Sveučilišta Sjever (https://www.unin.hr/tehnicka-i-gospodarska-logistika-kc/opce-informacije/).
vzaktualno.hr
