Na dan kada su svjetski mediji izvijestili da je sirijski diktator Bašar al-Asad napustio zemlju, u ludbreškoj obiteljskoj kući Safwana Tayfoura nazdravljalo se šampanjcem. Uvjereni da će to donijeti novu nadu za slobodniju Siriju, Tayfour i njegova obitelj prisjećali su se prošlih događaja koji su obilježili njihove živote, prenosi tportal.hr
Tayfour, 74-godišnjak vitalnog duha, još je u vrijeme bivše Jugoslavije došao na studij kemije u Sarajevo, gdje je diplomirao. Karijeru je gradio kao šef laboratorija u Slunju i Ludbregu, dok je njegova supruga Vera radila u kliničkom laboratoriju u Koprivnici.
Prisjećajući se režima Hafeza al-Asada, Bašarovog oca, Tayfour opisuje represivni sustav koji je uključivao čak 17 obavještajnih službi s budžetom jednakim vojsci. Sve to oružje, umjesto na vanjske neprijatelje, kasnije je okrenuto protiv vlastitog naroda. Tayfour je osobno osjetio posljedice represije kada je 2005. stavio potpis na deklaraciju za ljudska prava i demokratske promjene u Siriji i Libanonu. Podupiratelji te deklaracije ubrzo su se našli iza rešetaka, a Tayfour je proživio brutalne uvjete zatvora, gdje su u skučenim ćelijama boravili deseci zatvorenika.
Godine 1988. Tayfour se s obitelji vratio u Homs, gdje je otvorio i vodio klinički laboratorij. Unatoč ljubavi prema rodnoj zemlji, represija režima bila je stalni izvor zabrinutosti. Dolazak Bašara al-Asada na vlast 2000. godine isprva je ulijevao nadu, ali se ubrzo pokazalo da je režim nastavio gušiti svaki pokušaj slobodnog izražavanja. Tayfour je ponovno bio meta vlasti, a jedini spas od zatvora bio mu je hrvatski pasoš, zahvaljujući kojem je uspio napustiti zemlju.
Povratkom u Hrvatsku, Tayfour se nastavio brinuti za sudbinu Sirije, ističući složenost situacije uzrokovane korupcijom, siromaštvom i vanjskim utjecajima. Govori kako je Sirija Putinu poslužila kao poligon za testiranje vojnog naoružanja, dok su militantne skupine poput Hezbolaha dodatno pogoršale situaciju švercom droge i brutalnim napadima na narod.
Unatoč svemu, Tayfour vjeruje u budućnost Sirije i nada se povratku izbjeglih sunarodnjaka.
Ipak, skeptičan je prema mogućnosti potpune stabilizacije zbog političkih previranja i interesa velikih sila na Bliskom istoku. Za njega, slobodna Sirija trebala bi biti demokratska zemlja koja štiti prava svakog pojedinca, ali taj san još uvijek ovisi o složenim okolnostima koje oblikuju sudbinu regije.
vzaktualno.hr/tportal.hr
