Gabriel Nofta, najstariji stanovnik Ludbrega, proslavio je svoj stoti rođendan, „stotku“ kako to u šali voli reći. Ovaj rijedak i vrijedan jubilej obilježen je u krugu obitelji, ali i u Udruzi umirovljenika Ludbreg, gdje mu je priređeno posebno iznenađenje.
Mještani ga od milja zovu Gabrek i pamte po biciklu i cekeru s kojima je godinama obilazio grad, redovito posjećujući tržnicu srijedom i subotom. Ondje je rado razgovarao, razmjenjivao šale i unosio vedrinu među sugrađane.
Sa 17 godina pridružio se partizanima kao obavještajac te je danas najstariji živući sudionik Drugog svjetskog rata u ludbreškom kraju. Radni vijek proveo je u policiji na poslovima vezanima uz obavještajnu službu. O tim danima nerado govori jer su mnogi trenuci bili teški i obilježeni tajnošću. Zanimljivo je da mu je mirovinski staž dulji od radnog.
Vitalnost pripisuje sportu kojim se bavio od mladosti, umjerenosti u jelu i piću te dobroj genetici, budući da su obje bake doživjele više od stotinu godina. Dug niz godina bio je strastveni ribič, član i osnivač ludbreškog ribolovnog kluba, a pastrva mu je ostala najdraža riba.

Danas živi sa sinom Draženom, ima kćer Ljiljanu i unuka Nikolu u Zagrebu te s veseljem očekuje kćerin povratak u Ludbreg nakon umirovljenja. Udovac je dvanaest godina, a u šali kaže da se više ne planira ženiti. Automobil je prestao voziti prije dvadesetak godina zbog slabijeg vida, kako ne bi ugrozio sigurnost u prometu.
U Udruzi umirovljenika Ludbreg članovi su mu, predvođeni predsjednicom Katicom Sačer, priredili svečani doček uz glazbu i rođendansku tortu. Na dar je dobio veliku fotografiju s biciklom i cekerom, ali i novi, nešto manji ceker. U njemu su se našli domaća rakija od kruški tepki i nemeški, med i domaći rezanci.
Slavljenik je otkrio da i dalje svakodnevno kuha te da će rezance iskoristiti već za rođendanski ručak, uz juhu, hajdinsku kašu s vrganjima i knedlice. Bicikl više ne vozi, ali mu je i dalje drag pratitelj.

foto i izvor: Grad Ludbreg, Ludbreške novine
vzaktualno.hr






