Futsal u Hrvatskoj sve više raste, igra se sve bolje i bolje, na jednoj visokoj razini, a to dokazuju i vrhunski rezultati klubova i reprezentacija. Proteklog tjedna, povijesni uspjeh napravila je Hrvatska sveučilišna futsal reprezentacija koja je postala svjetski prvak, a zlato je uzela na Svjetskom sveučilišnom prvenstvu u Šangaju.
Na prvenstvu je sudjelovalo 14 ekipa i naši dečki su u iznimno jakoj konkurenciji dogurali do finala i ne samo to, u finalu su svladali veliki Brazil s 4:1 i tako postali svjetski prvaci.
Za našu reprezentaciju igrala su i dva Zagorca, Mateo Mužar iz Goričanovca iz općine Đurmanec, koji je član hrvatske futsal reprezentacije i MNK Futsal Dinamo Zagreb te Branko Artić iz Jesenja.
Razgovarali smo s Mateom Mužarom i čestitali mu na uspjehu, a on je s nama je podijelio dojmove o natjecanju, momčadi i osvajanju svjetske titule.
Bio si na još jednom velikom natjecanju, ovaj put na Svjetskom prvenstvu sveučilišta u futsalu. Osvojili ste zlato, prije svega čestitke, jesu li se slegli dojmovi?
Dojmovi se još nisu u potpunosti slegli, a kako bi rekao izbornik Jukić, tek ćemo s vremenom shvatiti koliko je velik ovaj uspjeh.
Kako je bilo organizirano samo natjecanje?
Samo natjecanje bilo je vrhunski organizirano, od hotela pa do dvorana koje su bile lijepo popunjene, no ništa manje se ni ne očekuje pošto se radi o svjetskom prvenstvu.
Na turniru ste odigrali šest utakmica. Koja vam je bila najteža?
Svaka utakmica je teška na svoj način i ako u svaku ne uđeš maksimalno može te puno toga koštati. Rezultatski i ono što ću pamtiti je svakako bio težak poraz u skupini od Ukrajine 9:1. To je bila utakmica u kojoj je sve krenulo nizbrdo za nas, ali bih nju okarakterizirao kao glavni ključ i pokretač u našoj ekipi na tom prvenstvu. Nakon tog teškog poraza osjećali smo se dužni prema ljudima koji nas prate, a i sebi samima. Skupili smo glave i nikad jače disali jedan za drugoga. Na kraju smo tu istu Ukrajinu, u polufinalu dobili 4:2, te su ti isti Ukrajinci tražili naše dresove i divili se uspjehu koji smo na kraju krajeva protiv Brazila u finalu i ostvarili. 
Da, u finalu ste svladali veliku nogometnu naciju – Brazil i to rezultatom 4:1. Rezultatski izgleda lako, ali kako je bilo na terenu?
Brazil u finalu, nema ljepše scene i veće utakmice za nas. Oni veliki favoriti, igrači im igraju u prvim ligama Španjolske i Brazila koje su najjače na svijetu. S druge strane inatljivi i željni uspjeha su Hrvati, koje je krasio veliki momčadski duh. Imali su oni možda blagu inicijativu na terenu, ali kad bih vam mogao predočiti poglede u očima mojih suigrača prije, za vrijeme i poslije utakmice, vidjeli bi i vi sami da nas u tom trenutku ni taj Brazil ne može pobijediti. S druge strane, u dvoranama ste mogli vidjeti i Kineze u kockicama, ostale ekipe kako navijaju za nas. Jednostavno nismo smjeli propustiti priliku koja nam se pružala!
Osim tebe, u reprezentaciji je još jedan Zagorec, Branko Artić iz Jesenja?
U ekipi je, osim mene još jedan Zagorec, Branko Artić. Znamo se od prije, ali dosad nisam imao priliku igrati s njim u ekipi. Moram ga pohvaliti, radio je dobru atmosferu cijelo vrijeme i ono što je imao prilike igrati na terenu odradio je odlično!
Imate odličan momčadski duh i vrhunska ste ekipa. Što je sve potrebno da se sve posloži onako kako treba?
Momčadski duh nas je krasio cijelo vrijeme, za to je potrebno da i onaj na klupi, koji ne igra toliko, želi jednako dobro kao i onaj koji možda igra cijelo vrijeme. Važno je da je u glavama svih, ista ideja i jednaka želja za uspjehom. 
Zasluženo vam je priređen doček u zračnoj luci, dočekali su vas rodbina i prijatelji s transparentom “Branko i Mateo ponos Hrvatskog zagorja”. Dočekali su vas i u Studentskom domu Stjepan Radić, kako je bilo, jeste očekivali ovakav doček?
O dočeku u zračnoj luci i u Domu na Savi ne mogu ništa drugo reći, osim da dugo nisam bio toliko pozitivno iznenađen. Vidjeti obitelj, familiju i prijatelje kojima je osmijeh od uha do uha i ponosno nas čekaju s transparentom i to tik, nakon što sletiš iz daleke Kine sa zlatom oko vrata je zbilja neopisiv osjećaj. Srce mi je puno!
Nezaobilazno pitanje ovih dana je i Europsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj, što misliš do kud će dogurati Vatreni?
Hrvatskoj na Euru želim i nadam se prolasku skupine, dok je dalje sve moguće. Navijam i vjerujem u izbornika i dečke. 
FOTO: Mateo Mužar
i.belošević/vzaktualno.hr
