Nakon intervencije koja je izvršena na varaždinskoj Krinolini, prometnuvši je na čas iz 'Krinoline ljubavi' u 'Krinolinu ropstva', za mišljenje smo pitali i autora instalacije Ivana Meseka. Naime, Krinolina je u posljednih nekoliko sati zapalila javnost, kada su na njoj osvanule krvave gaze i ulošci.
-Svaka akcija koja ukazuje na neki problem, a da istovremeno trajno ne devastira nešto je legitimna, čak i dobrodošla. Iščitavanje “Krinoline ljubavi” kao veličanje stoljetne patnje žena je naravno subjektivno i apsolutno legitimno. Ideja i akcent kod ideje instalacije je bio na jednom od povijesnih odjevnih predmeta kakve nalazimo po muzejima svijeta, njegovoj estetskoj i povijesnoj vrijednosti. Zašto nema žene prikazane? Pa baš zato. Niti lokoti koji se stavljaju u ovom slučaju nemaju konotaciju porobljavanja, već se koristio sad već gotovo univerzalni jezik gdje se činom vezanja lokota dvoje zaljubljenih “zavjetuju”na ljubav. Kroz godine nastat će čipkasto tkanje mnoštva lokota i mnoštva lijepih emocija onih koji su ih stavljali. Na žalost, i danas diktati mode često čine da žene pate. Nekad je to bila krinolina, a danas su to štikle s petom od 18 ili “platforme” od 25 cm gdje nakon nekoliko sati hodanja žene plaću od bolova. Vjerujte, nije ni nama muškarcima naša famozna kravata oko vrata uvijek jako ugodna i mogli bi ju tumačiti možda kao simbol stavljanja muških na pseću uzicu? - obrazložio je svoj stav Mesek.
M.Horvat/www.vzaktualno.hr
