Ne prestaju žestoke kritike na račun hrvatskih rukometaša, izbornika Červara i organizatore prvenstva. Prvo. Nikome nije jasno kako se moglo dogoditi da zagrebačka Arena bude poluprazna? Zar se prije početka prvenstva nije moglo dobro razmisliti pa ovu četvrtfinalnu skupinu ostaviti u Splitu gdje je bila prava ludnica i pravo navijanje? Osim toga organizatori su podigli cijenu karata pa je i to utjecalo na posjetu. Dobro, Europsko je prvenstvo, ulaznice ne mogu biti „badava“, ali za naše prilike i to je previše. Drugo. Červar i njegovi igrači djeluju izgubljeno. Nikome nije jasno gdje je nestala ona Hrvatska koja je razvalila Srbiju i naročito Island. Poslije poraza od Švedske svi smo mislili „Ajd', dogodio nam se loš dan, imamo pravo na to, podsvjesno smo malo poletjeli, mislili smo da nam Šveđani ništa ne mogu pred splitskim navijačima“, a onda doživimo onakav triler protiv objektivno slabije Bjelorusije. Opet obrana nije bila dobra, opet su vratari bili živi užas. Samo sedam obrana Pešića i Stevanovića…tu definitivno nešto ne štima. Plakat će sad mnogi i za Duvnjakom. Ok, nedostaje i to puno, ali imamo Cindrića, imamo Karačića, koje pak drugi izbornici vrlo lako „zatvore“. Červara smo nakon čudaka Babića dočekali kao spasitelja, ali on sada podsjeća na onog Červara koji je nemoćno skakutao kraj aut linije prije nekoliko godina kada su nas uporno gazili Francuzi i kada ih nismo znali pobijediti niti s Balićem. Izgleda nemoćno, kao da mu je na suprotnoj strani Onesta ali, njemu za utjehu, taj se vođenja reprezentacije ostavio već davno. I što sada? Možemo li za dva dana napraviti neki veliki kopernikanski obrat? Možemo li se probuditi, „uskrsnuti“ Duvnjaka, zaigrati kako treba, pobijediti Norvešku i Francusku i spasiti prvenstvo u koje smo uložili silnu lovu? Teško, vrlo teško, ali sjetimo se i nekih drugih reprezentacija, ne samo u rukometu, koje su se mučile pa su na kraju otišle do kraja. Možda se iz ovih rečenica može iščitati previše pesimizma, ali na to nas tjera loša igra naših rukometaša koje toliko volimo. Daj bože da se varam.
www.vzaktualno.hr/r.l. Foto: HRS
