Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa uveden je 16. lipnja 1994., drugi za razdoblje od 1996. do 2000., treći od 2001. do 2005., četvrti od 2006. do 2010., peti od 2011. do 2020. i šesti od 2021. U tom razdoblju je broj poginulih na hrvatskim cestama smanjen s 804 na 292. Premda to protagonisti službene politike uzimaju kao uspjeh, to je netočno iz sljedeća dva razloga:
1. Smanjenju broja poginulih na cestama doprinijeli su objektivni čimbenici:
– Hrvatska je od 2000. do danas izradila najviše autocesta među zemljama EU-a, razmjerno broju stanovnika i BDP-u
– premda su automobili na hrvatskim cestama prosječno stari blizu 15 godina, to znači da je prosječni automobil proizveden 2007. A 1994. godine prosječni je automobil bio iz 1981. To je, u konstrukcijskom i sigurnosnom smislu neusporedivo, razlika u sigurnosnim parametrima je 10 ili 20 puta (ne posto)!
2. U Hrvatskoj su 2021. poginule 292 osobe, 75 na milijun, 70 posto više (!) od EU prosjeka (44) Hrvatska je među 27 zemalja Europske unije po sigurnosti (broju poginulih godišnje na milijun stanovnika) na 24. mjestu. Gore je stanje jedino u Bugarskoj, Rumunjskoj i Latviji. To dovoljno govori koliko je stanje loše.
Najvažnija mjera za povećanje sigurnosti cestovnog prometa je povećanje izvjesnosti kažnjavanja.
Dobro je poznato da većina naših vozača, koji često voze prebrzo i krše prometne propise, čim dođu u Sloveniju voze kulturnije i opreznije. Svjesni su velike izglednosti da će za počinjene prometne prekršaje biti procesuirani i kažnjeni! Na mnogim dionicama kroz centar Zagreba, Splita, Rijeke (kad nema gužvi) bez straha od sankcija možete voziti dvostruko više od ograničenja. U Ljubljani, Beču, Milanu, Münchenu, Londonu… to nije moguće.
Dakle, umjesto kozmetičkih, neučinkovitih i štetnih mjera, rezultata negativne sinergije politike i struke, za povećanje učinkovitosti i sigurnosti cestovnog prometa treba se fokusirati na
Glavna mjera za povećanje izvjesnosti kažnjavanja je sustavno postavljanje radarskih kamera na hrvatske ceste, koje učinkovito mjere brzinu, razmak, korištenje mobitela, vezanost sigurnosnim pojasom. Sva naše prometnice potrebno je premrežiti radarskim kamerama, koji bilježe najteže prekršaje: prekoračenje brzine, premali razmak, korištenje mobitela, nevezanost, prolaske kroz crveno svjetlo, pretjecanje preko pune linije, nezaustavljanje na pješačkom prijelazu.
Stoga bi MUP radarske kamere za nadzor, koje će se postavljati na autocestama trebao prilagoditi i certificirati, kako bi se izmjerene vrijednosti i snimke mogle koristiti kao dokaz na sudu i podloga za kažnjavanje za prometne prekršaje, ili na predviđenoj infrastrukturi postaviti dodatne kamere certificirane za kontrolu brzine, razmaka, korištenja mobilnog uređaja, vezanosti sigurnosnim pojasom…
Više vrijedi kazna od 250 kuna koja se naplati, nego od 25.000 kuna, koja se nikada neće naplatiti. Zbog toga je pogrešno što je kazna za neprilagodbu brzine uvjetima na prometnici, članak 51. stavak 1, povećava s 500 na 1000 kuna, kad se ona, u pravilu naplaćuje tek nakon nesreće.
Sve to izgleda kao alibi za redovito neprocesuiranje vozača koji brzinu ne prilagođuju uvjetima. Dovoljna je i kazna od 500 kuna (250 kuna za plaćanje u tri dana), ako se ona bude redovito naplaćivala.
Naime, kad ste čuli da je netko kažnjen što je najvećom brzinom od 50 km/h (odnosno 60 km/h po važećoj toleranciji policijskom mjerenja) prošao kroz raskrižje, gdje ima prednost prolaska, a trebao bi usporiti. Kad je netko kažnjen što brzinom od 60 km/h vozi gradom kad pada kiša?
Usto treba ukinuti apsurdnu i štetnu toleranciju policijskom mjerenja od 10 km/h do 100 km/h (u pješačkoj je zoni to +33 posto, a u gradu +20 posto) i 10 posto iznad 100 km/h.
Time bi se bitno smanjila potreba za presretačima, odnosno oni bi se s autocesta i nepokrivenih dijelova državnih i županijskih cesta trebali preusmjeriti na nepokrivene lokacije, posebice u noćima vikenda, kad naša mladež dokazi i vraća se s provoda.
Premrežavanje hrvatskih cesta i autocesta radarskim kamerama istodobno bi povećalo sigurnost od općeg kriminala i terorizma te bi pridonijela i zaštiti od potpaljivanja požara.
Sva frekventna raskrižja u jednoj razini treba raditi kao kružne tokove, a ako to nije moguće treba ih denivelirati.
Za vozače do navršene 24. godine treba uvesti ograničenje snage motora automobila kojeg smiju voziti na 70 kW (95 KS) i privremenu vozačku dozvolu, koja bi vrijedila tri godine (u slučaju težih prekršaja bi se poništavala), a potom bi se izdavala trajna.
Te bi mjere bitno smanjile rizik nesreća koje izazivaju mladi vozači prvenstveno vozeći snažne automobile, dokazujući se drugima, često uz korištenje alkohola i opojnih sredstava, posebice u noćima vikenda.
vzaktualno.hr
