„Matijaš Grabancijaš Dijak spada u jedan od najintrigantnijih tekstova kako starije kajkavske drame, tako i hrvatske starije književnosti uopće. Za razliku od mnogih drugih drama starije kajkavske književnosti, ova je drama iznimno originalna, izmišljena od samog autora u cjelini, a utjecaji ili uzori iz drugih književnosti u najmanju su ruku toliko udaljeni da bismo mogli govoriti samo o motivskim elementima koji su zajednički cjelokupnoj zapadnoeuropskoj književnosti”, stoji u najavi HNK Varaždin.
Ovaj se komad Tituša Brezovačkog u HNK Varaždin nije igrao od 1981. godine, pa je ovo sjajna prilika za gledatelje i ljubitelje kazališta. Njegova specifičnost upravo jest u spajanju racionalističkog shvaćanja svijeta i potpuno karnevalskih, farzesknih i negromanskih scena.
Krešimir Dolenčić režiser ove, kako kaže, fantazijske predstave koju karakterizira karnevalizacija, čudotvorstvo, racionalna kritika kritika korumpiranog i iskvarenog društva, ističe da se ovaj scenski prikaz uvelike razlikuje od njegovih prethodnica. Kroz ovu komediju pruža se uvid u snažnu vertikalu racionalizma, etike i kritičnog domoljublja.
– Tijekom procesa puno smo otkrivali i bazirali se na nevjerojatnom geniju Vidu Balogu i mladim glumacima. Matijaš nas je najviše bacio u duboke vode fantazije, u kazalište koje strašno volim, kazalište jakih karaktera baziranih na licima commedie dell’ arte, na nečemu što smo mogli gledati kroz Plauta i preko Moliera jer ta su lica strašno kvaliteto napisana. Volimo zaboraviti naše velike pisce i umjetnike, skladatelje, pa je tako i Brezovački među njima… On nije puno pisao, nije puno ostavio, ali ono što je ostavio je sjajno. Ta mogućnost i blagoslov da imam priliku raditi Brezovačkog na kajkavskom, koji je i moj materinji, pruža mi osjećaj genetske povezanosti i to baš u Varaždinu na čemu sam zahvalan – rekao je Dolenčić u čijoj predstavi glavnu ulogu igra krapinčanka Dea Presečki za koju kaže kako je zaista zaslužila ovu ulogu!
– Volim dati priliku svojim studentima i mladim glumcima. Mislim da je to jako važno. Zahvalan sam kazalištu što je to prihvatilo. Mi na našoj školi, svake godine proizvedemo nekoliko izvrsnih glumaca, a kako živimo u prastarom sustavu u kojem su ansambli cjeloživotni kroz svoje predstave pokušavam uvesti mlade glumce. Uz Deu, tu su i Denis Bosak, Robert Španić, Robert Plemić, Darko Plovanić, dakle vrhunska ekipa kajkavaca – poručio je Dolenčić.
Dramaturg predstave Ozren Prohić ističe kako je ovaj komad kraj zamišljene kajkavske trilogije.
– Imali smo „Čini barona Tamburlana“ kao nešto najznačajnije iz kajkavske baštine, zatim suvremeni kajkavski tekst Vida Baloga „Cigle sv. Elizabete“ i sada radimo, po mom, biser kajkavske književnosti. Nije samo baština nego je i suvremeno, kao da se danas događa. Tituš Brezovački, kroz teorijsku literaturu i scensku praksu nije bio toliko cijenjen, a sve što kazališno iščitavamo u tom tekstu pokazuje koliko je konzistentan i kazališno sjajan i potentan. Vrijednost teksta dolazi do izražaja, a inscenacija Krešimira Dolenčića pokazuje dubinu teksta. Tekst je adaptiran kako se danas radi, neke starinske stvari su fuzionirane. Napravljeno je da se može najnormalnije pratiti. Dolnečić je napisao neke dijelove, beskrajno zanimljiv kraj na kajkavskom, Vid Balog je iz svoje riznice izvadio neka čaranja, neke stvari smo dopunjavali iz pučkih predaja. I stavili smo tekst poeme Brezovačkog „Jeremijaš“ koja govori o problemima u društvu u Hrvatskoj u početku 19. stoljeća, a izgleda kao da je napisana danas, korupcija, mito, svi grijesi koji se provlače kroz svakodnevni život – objasnio je Prohić.
Dramaturška krhkost u kojoj prizore isključivo povezuje lik Matijaša te stalnost mana i slabosti drugih likova, ovu dramu čine, i u dramaturškoj strukturi specifičnom i intrigantnom. Radi se o komadu koji, kako tematski, tako i strukturalno korespondira s današnjim osjećanjem svijeta i dramskog pisma.
– Kada sam saznala da sam dobila ulogu u kazalištu zapravo sam shvatila da je to sa sobom nosi jako veliku odgovornost. Imam divan tim ljudi koji su mi bili jako velika podrška od samog početka, od kostima, scenografije, redatelja, režije i mojih kolega, tako da sam imala velik vjetar u leđa na samom početku gdje su svi dečki koji su me primili kao svoju. Moram zahvaliti prekrasnom HNK Varaždinu što su me ugostili. Meni je ovdje prekrasno, osjećam se jako dobro i mogu reći da sam procvjetala. Uzbuđena sam i veselim se premijeri jer imamo kvalitetnu i dobru predstavu – rekla je Dea.
– Nevjerojatno sam sretan da ponovno mogu igrati i glumiti na kajkavskom jer sam rođen kajkavac i ta prilika koju ovdje imam da glumim na kajkavskom je nevjerojatna sreća. Iako sam ja vanjski ovo je moja kajkavska kuća – rekao je Denis, koji igra lik Smolka.
mčaržavec/vzaktualno.hr
