Varaždinskog kazališnog, filmskog i televizijskog glumca Marinka Prgu filmski kritičar Nenad Polimac okarakterizirao je kao ‘najopakijeg glumca hrvatskog filma’, što je epitet kojeg se Prga, kako i sam kaže, ne može i neće lako otarasiti, a više pročitajte u intervjuu u nastavku kojeg prenosi Jutarnji list.
Prije svega, upitali smo ga smatra li da su mediji, kada su film, kazalište ili glazba u pitanju, previše ispunjeni takvim trivijalnim sadržajima.
- Sve tri grane umjetnosti koje ste naveli sadržajno mogu biti na razini banalnog i trivijalnog. Kazališna umjetnost, ako zanemarimo pučko-estradnu, u manjoj mjeri od glazbeno-filmske koja pojavom novih medijskih formata praktično postaje privilegij šireg sloja publike, te nam u konačnici ukazuje kako medij komunikacije dostupan određenoj kulturi utječe na formiranje intelektualnih i društvenih interesa te kulture. Činjenica je da trivijalno uglavnom prati komercijalni uspjeh, što ne mora biti nužno.
Kritikom raspadanja ozbiljnog javnog diskursa, i njegovim pretvaranjem u umjetnost show businessa, još 80-ih bave se razni američki kritičari. Složio bih se s nekima od njih koji tvrde da je pad u trivijalnost ‘posljedica neukusnog ploda sazrijevanja kapitalizma i frojdovski neurotičnog društva’ ili, da pojednostavnim, tek proizvod pohlepe i ambicije - govori nam Prga. Smatra kako živimo u “doba celebrity kulture u kojem je anonimnost, sudeći po stanju na društvenim mrežama, očito postala pokora društva”.
- Nije mi naročito stalo do medijske eksponiranosti. Toliko koliko se pojavim u filmu i na pozornici sasvim je dovoljno. Ponekad i previše - kaže glumac.
Stručni žiri nedavno je prepoznao njegov rad u predstavi “Luđak i opatica”, nominiravši ga za najboljeg kazališnoga glumca u kategoriji kazalište, a iako nagradu nije osvojio, čitatelji su mu dali golem broj glasova te je završio na drugome mjestu. Prgi je to svakako drago, no svoj utjecaj na publiku radije vidi kao priliku za mijenjanje stvari u društvu. Poznat je njegov aktivistički pristup na terenu, ali i na portalima, gdje često brutalno kritizira, kako lokalne prilike u Varaždinu, tako i situaciju u hrvatskoj kulturi, zakonodavstvu, društvu… Nije li mnogo komfornije, pitamo, uživati u slavi i svjetlima pozornice nego se baviti takvom vrstom aktivističkog rada?
Danas u rizičniju skupinu spadate ako se drznete Facebook komentarom kritizirati trivijalne narodne svetinje. Masa pravovjernih vječito spremna na linč s onima koji vide ili misle drugačije u javnom medijskom prostoru ne raspravlja o temama koje ne razumije. Diskreditiranje odnosno transferiranje u psihijatrijsku ustanovu pojedinca koji vidi drugačije od većine tema je ‘Luđaka i opatice’ - pojašnjava Prga.
Predstava “Luđak i opatica” u kojoj je nedavno oduševio publiku s partnericom Elizabetom Brodić (nagrađenom Zlatnim Studijem za novo lice godine u kazalištu) hrabra je, teška i nerijetko mučna drama u kojoj se glumački par odlično snašao.
- To je avangardna drama kontroverznog poljskog pisca, boema i ekscentrika Stanislawa Witkijewicza s vrlo aktualnim porukama. Iako se u drami susrećemo s totalitarnim savezom države i znanosti potpomognute religijom, u procesu stvaranja predstave nismo nastojali biti kontroverzni, barem ne mimo već postojećeg u tekstu. Također da bi se postavila ta drama na scenu ne mora se biti posebno hrabar jer frivolno društo opsjednuto ‘lakim notama’ ionako ne grebe ispod površine kada se suoči s kompleksnijom materijom, te ne razbija glavu o uzrocima i posljedicama Walpurgova (glavno lice) ludila u diskrepanciji s uniformiranim ludilom mase.
No, Prga smatra i kako mlade ne bi trebalo opterećivati ideologijom, posebice “otrcanom i jalovom ideologijom crnih i crvenih” za koju smatra da je nametnuta od vladajućih struktura kako bi se polariziralo društvo.
www.vzaktualno.hr/jutarnji.hr