Ne tako davno četvrtak je velikom broju Varaždinaca bio rezerviran za odlazak na sajam u Biškupec. Mjesto je to na kojem su se okupljali trgovci s najšarolikijim asortimanom roba, majstori obrtnici različitih vještina i poljoprivrednici s domaćim proizvodima. Upravo takvo bogatstvo proizvoda na jednome mjestu bilo je razlog zašto su svaki četvrtak u jutarnjim satima svi putevi vodili prema biškupečkom sajmu.
Vremena se mijenjaju, kao i ljudske navike. Četvrtak je i dalje rezerviran za sajam, ali broj prodavača i posjetitelja ne može se više mjeriti s prošlim zlatnim vremenima.
- Ostali smo samo mi najvjerniji i najuporniji – kroz smijeh poručuje Marija Horvat koja četvrtkom prodaje cvijeće, a trenutno su u ponudi maćuhice.
- Začas će krenuti i drugo cvijeće. Odmah će i sajam malo živnuti, dobiti boju. Sada je atmosfera malo tmurna, ali nas spašava lijepo i sunčano vrijeme – govori nam.
I ona se sjeća nekih boljih sajmenih vremena.
- Svega je bilo više, od ponude do kupaca. Nekada ste ovdje dolazili da bi kupili stvari koje niste imali gdje drugdje. Sada živimo u vremenima da svega ima u trgovinama. Danas je sajam svaki dan u gotovo svakom trgovačkom centru. A da ne govorim da se mi mali proizvođači ne možemo mjeriti s njihovim cijenama. Doduše, oni nemaju našu kvalitetu, ali tko više pita za nju – govori gospođa Marija.
Jedan obrt iz Bedekovčine nudi predmete od drva.
- Većina je ručno rađena, nešto malo kupujemo od naših dobavljača. Sad će krenuti sezona radova na dvorištima, voćnjacima i vrtovima pa će biti i bolja prodaja. Svima trebaju motike, grablje ili lopate. Kako mi dosta toga još uvijek sami izrađujemo, dolaze nam ljudi koji za neke specifične stvari ne mogu naći zamjenu u velikim trgovinama. Ako možemo, uvijek napravimo – otkrivaju nam.
A takvih prodavača i obrtnika sve je manje na biškupečkom sajmu.
- Pa vidite i sami. Sve samo preprodavači, od odjeće i obuće do voća i povrća. A sve to možete naći u bilo kojem dućanu u pola cijene – dobacuje prolaznik koji je čuo naš razgovor.
I uistinu, uz iznimku pokojeg manjeg obrtnika ili pak OPG-ovca sa sezonskom ponudom, ostalo roba iz druge ili treće ruke.
Na sajmu su se nekad prodavale i životinje. Danas tek kokoši i pokoji zec.
- I to ste imali sreće da ste došli kada nisu na snazi koje kakve zabrane zbog ptičje gripe ili korone – govori nam gospođa Milka koja na ovaj sajam dolazi punih 50 godina.
U tih pola stoljeća mnogo se toga promijenilo. Sjeća se da su se u Biškupcu mogle kupiti i svinje, ali i krave te nam pokazuje mjesto na kojem se još i danas nalazi metalna ograda na koju su se životinje vezale.
- Ali tamo ničega nema već godinama, desetljećima. Taj je prostor gotovo zarastao u šikaru. Tako će vjerojatno i ovaj na kojem se još ponešto proda. Dolaze mlađe generacija koje sve kupuju u dućanima, nitko ne ide više niti na tržnicu, a kamoli na sajam. Znate kakvo vrijeme dolazi kada više niti na selu ljudi ne drže životinje, barem pokoju kokicu ili patkicu – zaključuju gospođa Milka.
rp/vzaktualno.hr
