Od jučer na snagu je stupila Vladina odluka o ograničavanju cijena za čak 70 proizvoda, a novost je i to da će svi veći prodajni objekti (površine preko 400 kvadrata) morati imati posebno označene police s tim artiklima.
Na prvi pogled, potez koji bi trebao pomoći građanima pogođenima inflacijom, no otvara se i pitanje – hoće li ova inicijativa zaista pomoći ili samo produbiti osjećaj nejednakosti?
Čim se spomenulo postavljanje "polica za siromašne", društvene mreže i mediji su se užarili od reakcija. Jer, hajde budimo iskreni – tko želi da ga se smatra siromašnim? Ali, što do sad smo pretežito, kupovali na akcijama, a zamislite sad ćemo imati baš policu samo s popustima (pardon ogranićenim cijenama), nema više traženja akcija, sve na jednom mjestu. Zašto nisu prozvali polica sa sniženim cijenama ili polica posebne ponude, ne, morala je ući u javni prostor "police za siromašne" i "politika siromaštva".
Hrvatski narod je ponosan, nekad i preponosan, pa tako postoji realna mogućnost da će neki građani iz srama izbjegavati upravo one police koje bi im trebale pomoći. Jer nije isto uzeti nešto s obične police ili s one koja, iako nenamjerno, nosi stigmu, tj. ona naša stara koja bi se trebala iskorijeniti kao i inflacija "što će ljudi reći"...
Naravno, ovo nije samo ekonomska mjera – ovo je i PR igra. Vlada se pokušava postaviti kao zaštitnik građana, ali u isto vrijeme je ovim potezom nesvjesno stvorila marketinški fenomen koji možda neće uroditi željenim plodom. Jer, što smo dobili?
Podjelu među kupcima, dodatnu psiho-socijalnu barijeru te mogućnost da ljudi, umjesto da iskoriste povoljnije cijene, izbjegavaju te proizvode kako ne bi bili percipirani kao "oni koji nemaju".
Samo se postavlja se i šire pitanje – je li ovo sustavno rješenje problema inflacije ili samo kratkoročna vatrogasna mjera? Ograničavanje cijena može donijeti privremeno olakšanje, ali ne rješava korijen problema – niske plaće, rastuće troškove života i nedostatak dugoročnih strategija ekonomske stabilnosti.
U mnogim europskim zemljama slične mjere nisu dugoročno održive jer mogu dovesti do smanjenja ponude, lošije kvalitete proizvoda i gubitka radnih mjesta u maloprodajnom sektoru.
Dok javnost raspravlja o ovom potezu, ključna pitanja ostaju – kako osigurati da svi građani imaju pristup osnovnim proizvodima bez stigmatizacije i kako dugoročno stabilizirati ekonomsku situaciju bez ovakvih kriznih mjera? Vrijeme će pokazati hoće li "police za siromašne" postati novi standard ili samo još jedan politički eksperiment bez konkretnog učinka.
A možda, ako na trenutak iskočimo iz depresivne ekonomske priče, možemo se i našaliti – jesmo li mi stvarno siromašni ili bogati jer još uvijek možemo kupovati? I dok brojimo kune (pardon, eure) do kraja mjeseca, ostaje nam da se zapitamo – hoće li police za siromašne stvarno pomoći ili će tek biti još jedan podsjetnik na to koliko je cijela situacija u zemlji apsurdna?
foto: ilustracija
e.rukav/vzaktualno.hr
