Jelena Kotiščak iz Lunjkovca studira bioinformatiku u Mariboru. Prošle je godine sudjelovala u projektu koji je pružio dodatna znanja i iskustva te priliku da upozna Nizozemsku.
Zašto si izabrala upravo bioinformatiku?
U Osijeku sam studirala sestrinstvo. Ali nakon dugog razmišljanja, shvatila sam da to ipak nije pravi poziv za mene. Odlučila sam malo riskirati u životu i mislim da mi je to bila najbolja odluka dosad. I eto, sad sam na zadnjoj godini, apsolvent sam, moram još napisati diplomski i riješiti dva ispita i onda je to to. Završavam taj dio priče.
Što je zapravo bioinformatika?
Da, to je za naše podneblje poprilično nova znanstvena disciplina, no pokušat ću objasniti na jednom primjeru. Bioinformatičari se zapravo bave obradom ogromne količine bioloških podataka. Recimo, zamislite DNA i sve informacije koje ona sadrži. Na primjer, jedan biolog ili genetičar mora utvrditi gdje su nastale mutacije koje uzrokuju određene bolesti, ali to je realno prostim okom nemoguće za pronaći ili pročitati kakve se informacije skrivaju u tom velikom skupu podataka. Tu nastupamo mi bioinformatičari koji učimo kako koristiti određene algoritme i programe uz pomoć kojih je moguće pronaći točno određene informacije odnosno podatke u proučavanom nizu DNA. Meni je to zvučalo fascinantno i tako sam se odlučila za to.
Studij bioinformatike odveo te u Nizozemsku. Kako si došla do projekta u Nizozemskoj?
Osjećala sam da mi fali iskustva zbog čega će mi biti jako teško konkurirati na tržištu rada. Iz tog razloga sam imala veliku želju da odem negdje na praksu steći dragocjeno iskustvo. Kod nas u Hrvatskoj na žalost nema mnogo mogućnosti za tako nešto iz našeg područja, stoga sam tražila što nudi Erasmus razmjena studenata. Erasmus je super prilika, jer pokrivaju 90 % troškova studiranja i prakse, dok je za ostatak uskočila Općina Mali Bukovec. Slala sam molbe u nekoliko država i tvrtki, a onda su me nazvali iz Nizozemske. Zapravo zvali su me iz Irske i iz Nizozemske. Na kraju sam se odlučila za Nizozemsku jer je kod njih bio zanimljiviji projekt. I nisam pogriješila.
Kakav je to bio projekt?
Radila sam u tvrtki Enza Zaden. To je tvrtka koja se bavi pripremom i prodajom sjemena od voća i povrća, tipa paprika, rajčice, luk, lubenica i sl. Izrazito je važno proizvesti i poljoprivrednicima prodati zdravo sjeme, no najveći je problem kako prepoznati sjeme koje je već zaraženo, odnosno oboljelo. Naime, simptomi su na bolesnoj biljci vidljivi tek kad ona izraste, na listu ili na plodu. Naš zadatak je bio utvrditi što jednostavnije algoritme po kojima će se za određenu seriju sjemenja detektirati moguće viruse koji uzrokuju bolesti biljke prije nego ona ode na tržište, bude otkupljena i posijana. Konkretno, ja sam radila na uzorcima zaraženih sjemena paprike i rajčice. Dakle, rezultat mojeg istraživanja je doprinos razvoju alata odnosno metode kojom će se detektirati viruse u zaraženom sjemenu paprike i rajčice te uz pomoć tog takozvanog alata, fitopatolozi mogu kreirati takozvane markere kojima će se taj virus odnosno njegov gen označiti, odnosno detektirati. Na taj način bi za sve ostale biljke u budućnosti uz pomoć tog alata mogli detektirati moguću virusnu zarazu već u samom sjemenu prije plasmana na tržište. Uz projekt, moram dodati da sam bila oduševljena Nizozemskom i onim što sam tamo vidjela i doživjela.
Kakvi su planovi nakon završetka studija?
Iskreno, voljela bih ostati doma zato što tu ima dosta prostora za napredak i posao. Ali općenito sam otvorena za bilo kakve opcije. Ne bi mi bilo teško za početak na godinu-dvije otići negdje izvan Hrvatske, raditi i steći dodatno iskustvo pa se vratiti doma. I to malo pametnija i iskusnija.
Koliko ti je bila važna pomoć Općine Mali Bukovec?
Pomoć Općine mi je bila baš bitna zato što je život u Nizozemskoj puno skuplji nego kod nas. Erasmus stipendija ne financira u cijelosti odlazak studenata na razmjenu pa tako ni moj projekt i mislim da bi bez pomoći Općine vjerojatno morala odustati. Bez obzira što sam kao studentica radila u Mariboru i štedjela, uvjeti života tamo su duplo skuplji, tako da mi je to bila velika pomoć.
vzaktualno.hr
